Poslanik Socijalističke narodne partije i predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Aleksandar Damjanović saglasan je sa procjenom Portala Analitika da direktne štete po crnogorsku ekonomiju - uslijed globalne krize - iznose najmanje pola milijadre eura. Damjanović, međutim, naglašava da su ekonomske štete rezultat i domaće „autohtone krize, odnosno pogrešnog modela ekonomskog razvoja“ i ocjenjuje da je Vlada Crne Gore – iako su sprovedene neke mjere poput zaštite bankarskog sektora i izvjesnih fiskalnih prilagođavanja – propustila da uradi mnogo više u zaštiti crnogorske privrede.
- Moralo se odlučnije ići u pravcu rješavanja dilema oko KAP-a, Rudnika boksita, Željezare i to na način da se zatraži striktno poštovanje kupoprodajnih ugovora, odnosno ispunjavanje obaveza iz istog, a da se to veže za eventualnu državnu pomoć. Ovako su se problemi samo prolongirali. Trebalo je ići i u pravcu formiranja neke vrste državne razvojne banke namijenjene podsticanju realnog sektora, jer se pokazalo da država nema mehanizme da utiče na komercijalne banke u tom pravcu. Moglo se i mnogo više u smanjivanju - i dalje prisutne - „sive“ ekonomije, otklanjanju korupcije i velikih neracionalnosti u sistemu javnih nabavki, konkretnijih mjera štednje, bolje budžetske discipline, potpunije naplate koncesionih i drugih naknada... Nadam se da je i Vlada uvidjela da postoji prostor za promjenu poreske politike, što se, istina stidljivo, najavljuje predlaganjem izmjena i dopuna zakona o porezu na nepokretnosti, gdje se poslije dužeg vremena, na mala vrata, uvodi ono za što se SNP CG čvrsto zalaže: sistem progresivnog oporezivanja - ističe Damjanović za Portal Analitika.
ANALITIKA: Sve su učestaliji radnički protesti, poput aktuelnog u Željezari. Da li Vlada uopšte ima strategiju kojom bi se preduprijedila radnička nezadovoljstva?
DAMJANOVIĆ: Smatram da su dešavanja u velikim kompanijama samo produžetak agonije nastale usljed loše privatizacione politike i strategije “kupovine“ strateških partnera umjesto prestrukturiranja kompanija i njenih segmenata, pa tek onda ulaska u priču o privatizaciji. Teško da oni koji su doveli do ovakvog stanja imaju adekvatne odgovore, osim ako odgovor nije kršenje odredbi privatizacionih ugovora na način da se nakon više od godinu dana pregovora sklapaju neki novi tzv. „ugovori o poravnanjima“ i sl, kojima se relativizuju obaveze kupaca, a državnom budžetu, odnosno svim građanima, nameću nove obaveze. Kad već moramo da pomažemo KAP, Boksite, Željezaru - a moramo jer iste, uz savjesno gazdovanje i pametnu politiku državnog intervencionizma imaju perspektivu - logično bi bilo da pomažemo zaposlene, a ne, kao sada, vlasnike koji ni sami ne znaju kakve su im trenutne, a kamoli dugoročne namjere.
ANALITIKA: Vlada je, međutim, davala garancije za kreditiranje vlasnika velikih preduzeća...
DAMJANOVIĆ: Država mora da se okrene velikim sistemima, a naročito rješavanju statusa zaposlenih, koji ne žele ništa više osim - da rade i da im se taj rad adekvatno plati! Nesporno je da princip solidarnosti sa zaposlenima u kompanijama koje je najviše pogodila ekonomska kriza, mora imati svoje mjesto u donošenju ključnih odluka u vezi sa statusom zaposlenih. Ali, iznalaženje mogućnosti nastavka radnog angažmana za zaposlene svakako je bolje rješenje nego jednokratna isplata bilo kakvih otpremnina.
ANALITIKA: Kako u SNP-u posmatrate sve intezivniji sukob u vlasti oko rasprodaje opštinskog zemljišta: socijaldemokrate su protiv, dok u DPS- u, očito, nemaju ništa protiv?
DAMJANOVIĆ: Čini mi se da svođenje priče na „prodaju državne imovine da bi se krpile rupe“ nije korektno, makar iz razloga što to govore oni koji su podigli obje ruke kod rasprodaje Željezare, Telekoma, Jugopetrola ili EPCG, a sada lamentiraju nad „nekontrolisanom“ prodajom zemljišta od strane lokalnih samouprava iako u najvećem broju tih samouprava vrše vlast.
ANALITIKA: Mislite na ponašanje SDP-a?
DAMJANOVIĆ: Da. Mi se u SNP-u zalažemo za jasan princip decentralizacije, ali i odgovornosti. To znači da prodaja zemljišta koja je u razvojne svrhe - od kojih će koristi imati i građani i lokalna samouprava, a posredno i država - nije problematična. To, međutim, najviše zavisi od odgovornih lokalnih vlasti i načina na koji se dolazi do prodaje, odnosno nivoa participacije lokalnih parlamenata. Prodaje državnih nekretnina da bi dobili još jednog „vlasnika imovine“, umjesto vlasnika kompanije, svakako nisu dobra ekonomska računica i smatramo da u tom pravcu treba striktno poštovati odredbe svojinskih zakona koji su prije godinu i po dana dobili podršku SNP-a u Skupštini. Primjeri lokalnih samouprava u kojima SNP vrši vlast pokazuju da se može imati odgovoran odnos prema imovini i da se njena valorizacija isključivo vrši u svrhe daljeg razvoja.
ANALITIKA: Što je sa udruženom opozicionim djelovanjem: iako se uporno najavljuje, toga u realnom životu – nema. Zbog čega SNP još nije odgovorila na platformu profesora Radulovića?
DAMJANOVIĆ: Zaista se ne slažem da isključiva mjera opozicionog jedinstva zavisi od dinamike odgovora SNP-a na platformu mog opozicionog kolege. Podsjetiću da opozicija zajednički nastupa na ponovljenim lokalnim izborima u Ulcinju i Zeti gdje očekujemo dobar rezultat; da smo zajedno u Parlamentu u priči oko izbornog zakonodavstva, da u lokalnim parlamentima koordiniramo aktivnosti... Da se vratim na platformu i iskažem očekivanja da će istu organi SNP-a, prije svega Izvršni i Glavni odbor razmatrati u primjerenom roku, naravno vodeći računa o prioritetima kao što su lokalni izbori i sveobuhvatne i kompleksne pripreme moje partije za šesti Kongres SNP-a.
ANALITIKA: Da li bi povlačenje Đukanovića - o kojem se toliko priča - bilo neophodan „vjetar u leđa“ opoziciji, može li povlačenje premijera uticati na konačno objedinjavanje opozicije?
DAMJANOVIĆ: Mislim da je pravo pitanje - da li bi povlačenje gospodina Đukanovića bilo „vjetar u leđa“ – građanima Crne Gore!? Što se tiče nas u SNP-u, to je zaista unutarpartijska stvar DPS-a u koju ne želimo da se miješamo, a nadam se da na sličan način razmišlja i ostatak opozicije. Uvažavajući sposobnost dugog trajanja gospodina Đukanovića na političkoj sceni Crne Gore, lično mi je neprihvatljivo da se prema pojedincu samjerava bilo koja politička akcija, pa tako i objedinjavanje opozicije. Perspektiva svake ozbiljne države, svake ozbiljne vlasti ili opozicije, a samim tim i perspektiva svake ozbiljne političke partije ne bi bila dobra ako bi se isključilvo svodila na lične odluke njenog lidera, privatnog ili političkog karaktera, makar se radilo i ljudima koji su u dužem vremenskom periodu pokrivali najodgovornije državne funkcije.
Draško ĐURANOVIĆ
