Izborna trka, koja pada na stogodišnjicu dolaska Kemala Ataturka za prvog predsjednika Turske, po svemu sudeći biće nikad neizvjesnija. Ključno pitanje, naravno, jeste – gubi li ovog puta Redžep Erdogan izbore, te da li će njegova partija uspjeti da opstane na vlasti.
Erdogan već 20 godina predvodi državu – najprije kao premijer, a od 2014. i kao predsjednik.
Mnoge ankete govore kako opozicija ima veće šanse nego ikad da pobijedi Erdogana. Predvodi je Kemal Kiličdarolu, kojeg pristalice nazivaju i turskim Gandijem, a koji obećava velike promjene.
Predsjednička trka biće neizvjesna, moguć je i drugi krug
Kada su u pitanju predsjednički izbori, ključno pitanje je da li će Erdogan i Kiličdarolu ući u drugi krug. Dok će preostala dva kandidata gotovo izvjesno zajedno imati manje od 10 odsto glasova, ankete baš i nijesu u saglasju povodom dva vodeća kandidata.
Naime, posljednje ispitivanje javnog mnjenja ORC-a govori kako Kiličdarolu ima 49 odsto podrške birača, a Erdogan 43. Sa druge strane, istovremeno rađena anketa AREDA-a govori da će Erdogan pobijediti već u prvom krugu, te da će odnos između njega i ključnog protivkandidata u procentima biti 51-41. Istog dana objavljeni su i rezultati treće ankete, iza koje stoji Area, a koja govori da će u prvom krugu rezultat biti 46-46.
Sve to ukazuje da je nezahvalno uopšte i prognozirati ko će biti sljedeći predsjednik Turske, a sljedstveno tome i da Erdogan nikad ranije nije ulazio u tako neizvjesnu izbornu trku.
AKP bi lako mogla izgubiti vlast
Kada su u pitanju parlamentarni izbori, Erdoganova Stranka pravde i razvoja (AKP) predvodi veliku koaliciju “Narod”, kojoj će se ovog puta suprotstaviti koalicija Nacionalna alijansa (NA), na čijem je čelu Kiličdarolu.
Ne treba zanemariti ni ulogu ljevičarskog i sekularističkog opozicionog bloka Radnička alijansa slobode (LFA), koji je odustao od predsjedničke kandidature, upravo u korist Kiličdarolua. Upravo taj politički savez, prema nekim projekcijama, mogao bi i presuditi o tome ko će sastaviti novu vlast, pri čemu ne treba ni napominjati da je riječ o oponentima Erdoganove politike.
To u najkraćem znači kako je AKP-u i njenim saveznicima ovog puta neophodna podrška 50 odsto birača, jer bi u suprotnom bilo gotovo sigurno da odlaze sa vlasti.
Isto kao kada su u pitanju predsjednički izbori, u anketama koje se odnose na parlamentarne jednaka su odstupanja.
Prema posljednjoj anketi ORC-a, AKP i njeni partneri imaju podršku 40,3 odsto birača. Sa druge strane za NA bi glasalo 43,7 procenata, a za LFA 10,7. Prema toj projekciji, Erdoganov blok čekala bi selidba u opozicione klupe.
No, anketa Arede govori da vladajuća koalicija “Narod” ima 51,8 odsto, a NA i LFA zajedno 43,5 procenata.
Najneizvjesniju trku predviđa posljednje ispitivanje agencije Area, koja predviđa AKP-u i saveznicima 46,1 odsto, NA 38,3 procenata, a LFA 12,3.
Iz tog razloga, sasvim je jasno kako do konačnih rezultata neće biti nimalo zahvalno predviđati odgovor na suštinsko pitanje – da li će sljedećeg mjeseca biti okončana višedecenijska Erdoganova vladavina.
Pritom, ono što upućeniji u turske političke prilike jako dobro znaju – Erdogan i njegova AKP pravi su ‘majstori propagande’, tako da će nesumnjivo preduzeti sve kako bi u narednih dvadesetak dana dodatno ojačali podršku.
Glasovi iseljenika ovog bi puta mogli presuditi
Kada govorimo o izborima u Turskoj, jako je važno naglasiti kako više od pet odsto birača pripada dijaspori. Dakle, u pitanju je više od tri miliona glasača, a turski mediji procjenjuju kako bi ovog puta njihovi glasovi mogli biti i presudni.
Na prošlim izborima, održanim 2018. godine, dijaspora je dominantno podržala Erdogana – od ukupnog broja izašlih, gotovo 60 odsto glasalo je za njega. No, ovog puta i to bi se moglo promijeniti, u slučaju masovnijeg izlaska Turaka na birališta u inostranstvu.
Upravo će glasanjem u inostranstvu i početi izbori – a prva birališta biće otvorena već sjutra.
