Filozofijom života, duha, vrijednosti, etičnosti, originalnosti ikaraktera, povezao je ljude, prostore i kulture. Sinonim za druželjubivost, otvorenost, srdačnost, nezaboravnost, harizmu, sve to i više od toga, bijaše znameniti splićanin Milorad Bibić – Mosor (1952- 2012).
Ovaj diplomirani inženjer elektronike, svoje oglede, formule, račune i strujna polja, nijepropitivao i provodiona njenom terenu, već jedino i samo za njega na izazovnommagnetnom poljunovinarstva. A ono za njega, koliko tek u posebnom izrazu bijaše široko, te kao takvo za mnoge daleko i visoko.
Na terenu vrcavosti duha
Misliti bibićevski, onakoprivilegijom duhaodabranih kao što bijaše on, značilo je uvijek originalnurazlikuneomeđenu bilo kojimuticajem prolaznih nametnutih“autoriteta” paradne svemoći. Za njegov svjetonazor sve je to tek bilo izazov terena vrcavosti duha, lucidnostii šarma na čijoj agori se niko nije mogaonaigrati pored njega.
Njegova igra išla je ne korak, nego trokorak u odnosu na prolazne i relativne mjere visokog računa i sitnog šićardžijstva. Sve takve i račune i račundžije i sada sa nekogdrugog mjesta on nadigrava, šaljući onimakoji znaju na vrijeme da shvate od života pouke i poruke.
Mnogo prije trajnog odlaska ka Lovrincu ovaj vrsni mešter života i riječi pronikao je u istinske dubine života i lavirinte njegove prolaznosti kojima je prkosionepobjedivim duhom okrećući stvarnost na onu stranu na kojoj sunce vječno sija. Zato i danas i sjutra, sija i sijaćenjegova ljudska zvijezda koja nam se usentimentu sjećanja približava i preliva bilom bojom okupanom romantičnim mirisimasplitske rive na čijem sunčanom horizontu sjaji i bodri sve nas, topli i široki Mosorov šarmerski osmjeh.
Ljudska i duhovna baština
Kao profesionalni novinar radio je u Nedjeljnoj Dalmaciji, sarađivao u zagrebačkim Sportskim novinama, riječkom Novom listu, ljubljanskim listovima Delo i Dnevnik, mariborskoj Večeri, sarajevskom Oslobođenju, skopskoj Večeri…
Njegova specijalnost bijaše sport, a uža disciplina košarka sa kojom je rastao i srastao, dajući joj i kao sportski djelatnik i kao novinar svoje najbolje godine, energiju i emocije, koje su bile nezaobilazni dio njegove harizmatične i osobene ličnosti. Tek u kulturi sjećanja ovih medijskih kuća i svih njegovih poklonika, po aršinima naprednih civilizacija Bibić mora ostati ljudskom i duhovnom baštinom prvog reda.
Godine 2003. i 2005. dobija Bibić godišnju nagradu za knjige sportske publicistike, Split je prva liga i Zlatna košarka Mirka Novosela. Takođe, on je autor i scenarija za filmove o dvojici velikana splitskog, dalmatinskog i hrvatskog fudbala Frani Matošiću i Vladimiru Beari,kao i knjige o splitskom košarkašu Dinu Rađi Moj Galebe.
Čovjek koji je živio za Split
Čovjek koji je živio za Split, njemu jedao čitavog sebe, stvarajući i pišući, znajući da se upisanim tragovima čuva njegova povijest, kultura,običaji itragovi. Splitske pjacete, kantuni, fešte, feštađuni i balun, šale,klape i more, Gripe, Plinara i Poljud, bila boja, stopili su se sa Mosorom, urasle u njegov ljudski DNK, na način da je svakonaknadno sjećanje na Split nezamislivo bez Mosora.
Svaka budućnost Splita tražiće sebe i u kulturološkoj prošlosti imena ideala Milorada Bibića. Jer, kako tumačiti, istraživati i osvježavati nostalgične hronike sjećanja na ljude, mjesta i događaje Splita šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka bez njegovih knjiga Zakon pjace i Zadnja pošta Riva.
Suvi arhivski žig romantičarskih naslova ovih knjiga svojevrsni jei bogati doprinos iščitavanju sociologije grada koji iznad konvencionalnih formalnostiuspostavlja i visoko poštuje nepisane urbane regule, neizbrisive ivječne, pamtljive i prenosive u nasljeđe memorijskog koda i ljudi i grada.
Pad iz životnog ispita Zakona pjace ostavljao bi trajne posljedice koje se nijesu mogle nadomjestiti nikakvim kasnijim formalnim zvanjima i priznanjima.
Zato je ovaj zapis o lokalnim specifičnostima splitskog života u pokretu na njegovim drevnim pločnicima i ulicama, od Bibićeve omiljene Tršćanske, pa na dalje, istovremeno i univerzalna poruka – priča o trijumfu trajnosti nepisanih urbanih kodeksa u kojima i ljudi ivremena traju.
Neizbrisiv pečat lucidnosti i duhovitosti
Originalna i nijednoj drugoj slična TV emisija “Mosorijada” ostavila je trajan i neizbrisiv pečat lucidnosti i duhovitosti kojom je razoružavao svoje sagovornike, uvodeći ih u svijet neposrednosti na način da su emisije rado gledane i godinama dugo i dugo prepričavane i pamćene.
Taj medijski format nekonvencionalan, atipičan, životan i nepredvidiv, praćen je od svih socijalnih struktura, životnih dobi, elita i puka. Samo “Mosor” je to znao i umio. Neponovljivo.
Način na koji je pristupao životu, radu, ljudima i vremenu, Mosorova je garancija časnog traga u vremenu. Očekivao je od drugih ono što je i sam bezrezervnopružao:dosljednost, iskrenost, principijelnost.
Tim tragom koračao je ne smetajući nikom a blagodareći dobrom namjerom svakom. Taj trag obilježio je ne samo rodno mjesto, grad Split i državu Hrvatsku, već svaku njegovu tačku susreta sa ljudima, sa drugima, nezavisno od nacije, vjere, religije, ideologije…
Mosor - visoki i veliki čovjek koji je daleko i gledao i vidio.
Originalnost novinarskog izraza i neposrednosti kojom je relaksirao i sagovornike i čvrste medijske žanrove, Mosoru su, iako nije žudio za njom, donijeli veliku popularnost, jer je baš takav i svoj prkosio postmodernom globalnom novinarskom konfekcionizmu i njegovim profitnim usmjerenjima, ne podilazeći jeftinom tabloidnom populizmu niti aršinima korporativne medijske industrije.
Majstor svog posla
Uvijek svoj i neobično običan, sa lakoćom je demonstrirao kako treba pomiriti visoko interesovanje javnosti s jedne i primjenu etičnosti medijske profesije sa druge strane. Šarmantna, onako splitska autohtona provokativnost ovog velikog meštra, izbor sagovornika, dinamika i erudicija, za života su mu obezbijedili konvencionalne esnafske nagrade, a još i više, svojim životom zaslužio je visoko cijenjeno ljudsko poštovanje i iskreno sjećanje.
Njegovom smrću mnogo je izgubila šira regionalna javnost, koja je pojedinačno i svaka na svoj način komunicirala sa medijskim rukopisom ovog vrsnog majstora svog posla. Taj rukopis ostaje trajno nasljeđe kosmogonije i kulture originalnog duha koji se ne da prepisati ioponašati, upravo zato, jer Mosor je jedan, svoj i neponovljiv.
Pamtiti znači trajati. U ovim riječima neka traje posveta Bibićevom radu i životu. Neka posvećenost njegove životne pouke bude putokaz posvećenosti svakog pojedinca svom poslu i ljubavi prema istom.
Energija višeg smisla
Boravkom raznim povodima i susretima u Crnoj Gori, Mosor je stekao velike simpatije i veliki broj prijatelja, koji će ga, kazivanjem o njemu i njegovim brojnim anegdotama punim vrcavog duha, čuvati od zaborava.
Bez sumnje, Milorad Bibić – Mosor to je zaslužio, a zaslužnicima originalnog duha i ideje, i ljudi i vrijeme daju pravo na trajno sjećanje. Može li se više!
Sa ponosom na poznanstvo, komunikaciju, zajedničko provedeno vrijeme, i u njemu zajedničke teme, zahvalnost na energiji višeg nesvakidašnjeg smisla kojom me je od milja popularni Mosor, nesebično i srdačno darivao.
Hvala mu zaizuzetnu i rijetku posebnost po kojem vremena traju i sjećanjemnostalgičnih slika svijet ljudskog dobra po imenu Mosora prizivaju.
