"Takvo je stanje trajalo do 1918. godine, sve dok crnogorska država i njena Crnogorska pravoslavna crkva nijesu nasilno ukinute", rekao je Orlandić za "Pobjedu".
On je objasnio da je 1918. godine, nestankom samostalne države Crne Gore, "cjelokupna pokretna i nepokretna imovina koja je pripadala crnogorskoj državi, a koju je koristila Crnogorska pravoslavna crkva, nasilno, nezakonito i nekanonski pripojena Srpskoj pravoslavnoj crkvi".
Orlandić je citirao odredbu Opšteg imovinskog zakonika Crne Gore, koja glasi: "Nepokretna dobra pravoslavnih crkava i manastira ne mogu se nikako prodavati ili ustupati, bez naročita dopuštenja državne vlasti".
Prema riječima Orlandića, slična rješenja za status crkvene imovine postojala su u svim državama u kojima je pravoslavlje bilo državna religija.
Predstavnici SPC u Crnoj Gori tvrde da su sve pravoslavne crkve i manastiri u Crnoj Gori "apsolutno vlasništvo" Mitropolije crnogorsko-primorske, odnosno SPC.CPC je više puta tražila intervenciju države u rješavanju pitanja vlasništva nad crkvenom imovinom u Crnoj Gori.
