Poručnik Ilija Samoilenko ispričao je za BBC da su ga držali u samici 120 dana i kako je strahovao da se nikad neće vratiti u Ukrajinu.
Ruske snage, rekao je on, zaplijenile su mu protetičku ruku poslije njegovog zarobljavanja.
Ovaj borac iz kontroverznog puka Azov oslobođen je u razmjeni zarobljenika prošlog mjeseca.
Poručnik Samoilenko, koji ima 28 godina, izgubio je desno oko i lijevu ruku kad mu je municija eksplodirala u ruci dok se nalazio u ukrajinskoj vojnoj misiji protiv pro-ruskih separatista u istočnoj oblasti Donbas 2018.
Prva stvar koju je uradio kad se vratio u Ukrajinu bila je da kupi paklicu cigareta, „da bih se osjetio živim", rekao je on.
U prvom intervju za međunarodne medije borca iz Azova otkako su neki od njih oslobođeni u velikoj, i iznenađujućoj, razmjeni zarobljenika između Rusije i Ukrajine prošlog mjeseca, on je tvrdio da su neke njegove kolege borci koji su držani zasebno mučeni i da su im skraćena adekvatna medicinska pomoć i hrana.
Desile su se „očekivane stvari", rekao mi je poručnik Samoilenko u Kijevu, gdje se oporavlja poslije oslobađanja.
„Očekivane kao što je da su ljude koji su zarobljeni Rusi mučili."
Rusija negira da muči ili loše postupa prema ratnim zarobljenicima, iako ukrajinski zvaničnici tvrde da su borci zlostavljani u ruskom zarobljeništvu.
„Sretan sam što vidim ljude koji su me čekali i suze radosnice na njihovim licima i njihove osmjehe", kaže poručnik Samoilenko.
On je bio među stotinama vojnika koje je opkolila ruska vojska u podzemnim tunelima i bunkerima željezare Azovstal, pod nemilosrdnim granatiranjem.
Oni su odbijali da se predaju sve dok nije stiglo naređenje ukrajinskih vrhovnih vojnih komandira, što je okončalo bitku za Mariupolj, najsmrtonosniju i najrazorniju u dosadašnjem toku rata.
Borci su napustili grad sa vrlo malo ličnih stvari, izgledajući iscrpljeno i sa vidnim ranama.
Neki su hodali na štakama.
Autobusima su prebačeni na teritoriju pod kontrolom Rusije.
Prvo su autobusima odvezeni u Jelenovku, zatvor u Donjeckoj oblasti pod kontrolom proruskih separatista, ispričao je poručnik Samoilenko.
Danima kasnije, on i neki drugi, uglavnom lideri Azova, prebačeni su na nepoznatu lokaciju u Rusiji.
On kaže da je boravio sam u ćeliji, gdje je radio sklekove i vježbe za stomačne mišiće, kao i pratio protok vremena brojeći u sebi dane.
„Ali me nijesu fizički mučili", kaže on, „tako da je to bilo daleko od onoga što su neki ljudi pretrpjeli na drugim mjestima."
Oni koji su poslati na druge lokacije, tvrdi on, našli su se u uslovima koji su bili „veoma, veoma loši", a pogoršavali su se „iz nedjelje u nedjelju".
Neki od onih koji su bili pušteni u septembru 2022. rekli su mu da su dobijali vrlo malo vode i da su neki od njih bili neuhranjeni.
U julu je u eksploziji u Jelenovki stradalo desetine ukrajinskih zatvorenika.
Rusija je tvrdila da je lokaciju napala Ukrajina, što je optužba koju je ukrajinska vlada odbacila kao ciničnu, optuživši Rusiju da pokušava da uništi dokaze o mučenju i ubistvima.
Rusija je, tvrdi poručnik Samoilenko, ignorisala pravila ratovanja.
„Nju nije briga za Ženevsku konvenciju. Njima nije stalo do života ljudi."
Međutim, on je rekao da ne može još da otkrije više detalja.
„Rusi takođe prate ove intervjue", kaže on.
„Kad vide naša sretna lica, još se više razbjesne."
U danima pred predaju Azovstala u maju, poručnik Samoilenko je održao konferenciju za štampu koja je emitovana uživo iz bunkera ispod željezare.
On je skoro dva sata opisivao užasne uslove za ranjene borce i rekao da on i ostali sebe doživljavaju kao „mrtve".
U Rusiji, puk Azov kojem on pripada ,satanizuju mnogi zbog njegovih korijena u ekstremnoj desnici, i on se u ruskoj propagandi koristi da opravda neosnovanu tvrdnju predsjednika Vladimira Putina da „denacifikuje" Ukrajinu.
Poslije njihovog zarobljavanja, neki Rusi su branili stroge zatvorske kazne za borce Azova, drugi su pozivali na njihovo pogubljenje.
Ali, u Ukrajini, ovi borci su simbol otpora prema ruskoj invaziji i slave se na bilbordima.
„Ja lično ne mislim da sam heroj", rekao mi je poručnik Samoilenko.
Njihovo oslobađanje, koje je došlo kao posljedica razmjene 215 Ukrajinaca za 55 Rusa, predsjednik Vladimir Zelenski je doživio kao pobjedu i ono je poslužilo kao izvor nacionalnog slavlja.
Ovaj sporazum sklopljen je usred ponižavajućih ruskih poraza na bojištu, ali kako je stvarno do njega došlo ostaje misterija.
Oslobađanje je, međutim, gorko-slatko, kaže poručnik Samoilenko, jer su mnogi njegovi „drugovi i braća po oružju" ostali u zarobljeništvu, a „Rusi ih i dalje muče, držeći ih u nehumanim uslovima".
Dok živi sa porodicom u Kijevu, u svom rodnom gradu, poručnik Samoilenko čeka novu protetičku ruku i ide na psihološko savjetovalište.
Jer uskoro, kaže on, „moramo da se vratimo na bojište".
