Dakle, ništa nije uobičajeno u vezi sa ostrvom Roben na južnoj obali Afrike. Čak ni njegovo ime, koje u prevodu znači "ostrvo foka" zbog činjenice da su ljudi ovdje dovodili divlje životinje kako bi im pružili veću sigurnost nego na kopnu. Njegova površina je samo pet kvadratnih kilometara, ali je ta mala kvadratura uspjela da izdrži svašta kroz istoriju.
Ostrvo Roben je već iskusno u "čuvanju" ljudi. Od 17. do 20. vijeka više puta je služio kao zatvor, bolnica za "društveno neprihvatljive" grupe ljudi i kao vojna baza. Tome su pomogli njegovi masivni zidovi, koji su pružali maksimalnu sigurnost, odnosno minimalne šanse za bjekstvo. Prvo su ga koristili holandski doseljenici, zatim britanska kolonijalna vlada i na kraju južnoafrička vlada.
Njegov najpoznatiji zatvorenik bio je politički aktivista i budući predsjednik Južne Afrike Nelson Mandela. Ovdje je bio zatočen 18 od ukupno 27 godina zatvora, prije pada aparthejda i uvođenja demokratije. Kao i većina zatvorenika ovdje, Mandela je bio zatvoren iz političkih razloga, a zatvorski život na ostrvu najbolje je opisao bivši zatvorenik Indre Najdu u knjizi "Ostrvo u lancima".
Zatvor je poseban i po tome što se u njemu nalaze ostaci kamenoloma iz 17. vijeka, grobnica Hadija Kramata - prognanog islamskog učitelja iz 18. vijeka i upravna zgrada iz 19. vijeka koja uključuje kapelu i vjerski dvor. Ovdje se nalazi i mali svetionik, tzv crkva gubavaca sa jedinim ostacima "kolonije gubavaca" i napuštenim vojnim objektima iz Drugog svjetskog rata.
Danas je ovo naizgled mračna atrakcija s obzirom na mračnu prošlost i bolne epizode, ali mnogi će reći upravo suprotno: ostrvo Roben je simbol pobjede slobode nad ugnjetavanjem i ljubavi prema čovjeku nad rasizmom.
Zbog svoje bogate istorije i velikog značaja, ostrvo Roben je proglašeno južnoafričkom nacionalnom baštinom i UNESCO-vom svjetskom baštinom u Africi.
