Međutim, dok je većina njegovih sunarodnika strahovala za živote roditelja, Artur je imao drugačiju poruku za oca Olega, pukovnika u proruskim separatističkim snagama na istoku zemlje.
“Vi gadovi,” napisao je u poruci ocu.
“Ne uzimaj oružje. Kijev će uskoro pasti,” odgovorio mu je Oleg nakon nekog vremena.
Artur nije poslušao oca, već se ubrzo dobrovoljno prijavio u vojsku i učestvovao u uspješnoj obrani Kijeva koja se završila povlačenjem ruskih snaga iz te regije u aprilu, piše Gardijan.
Uskoro se pridružio regularnoj ukrajinskoj vojsci i nedavno učestvovao u protivofanzivama na sjeveru i istoku zemlje. Artur je bio među vojnicima koji su ušli u Izjum i Liman, dva strateški ključna grada koje je Ukrajina oslobodila tokom prošlog mjeseca.
Otac i sin na suprotnim stranama fronta
Cijelo to vrijeme bio je u kontaktu sa ocem u Donjecku, regiji pod ruskom okupacijom. Dopisivao se s njim u porukama koje je podijelio sa Gardijanom.
“Doslovno smo na suprotnim stranama fronta. Ali samo jedan od nas se bori za ono što je ispravno,” rekao je Artur u video pozivu iz oblasti na zapadu Ukrajine gdje se oporavlja nakon nekoliko mjeseci mučnih borbi.
Ruska invazija na Ukrajinu razorila je hiljade porodica. Zbog isprepletene i komplikovane istorije ove dvije zemlje, mnogi Ukrajinci imaju rođake na drugoj strani granice. Nedugo nakon početka invazije pojavili su se izvještaji da neki ruski rođaci ukrajinskih građana odbijaju da povjeruju da vojska Vladimira Putina bombarduje civile u gradovima širom zemlje.
Ipak, malo je priča koje porodične podijele ilustruju tako dramatično kao Arturova. On je prvi ukrajinski vojnik za kog se zna da mu se otac bori na ruskoj strani.
Artur je rođen u vojnoj porodici u Borispilu, gradu blizu Kijeva. Njegov otac je iz istočne regije Donjeck, a služio je deset godina u ukrajinskoj vojsci, do 2011.
Nakon što se te godine razveo od njegove majke, Oleg se preselio u Rusiju u potrazi za poslom, priča Artur. Nije imao novca i pridružio se proruskim separatističkim snagama u Donjecku 2016, dvije godine nakon što je Moskva anektirala Krim, a Putin počeo da šalje trupe da podržavaju separatiste na istoku.
“Bio sam u šoku kada mi je rekao da se pridružio jedinicama u Donjecku,” prisjeća se Artur. “Za mene, kao i za mnoge Ukrajince, ovaj rat je počeo 2014. i to je značilo da se pridružio neprijatelju.”
Uticaj ruske propagande
Artur priča kako je primijetio da njegov otac polako počinje da vjeruje u proruske argumente i prije nego se pridružio separatistima.
“Ruska propaganda ga je polako uzimala. Mislio sam da neće potpasti pod te uticaje, da je pametniji od toga. Nisam bio u pravu,” kaže Artur.
Njih dvojica su svejedno ostala u kontaktu kada je Artur, inženjer po struci, odlučio da se okuša u filmskoj karijeri u Kijevu. Ali kako su rasle tenzije između Rusije i Ukrajine, tako su rasle i između oca i sina.
Početkom marta, nakon što je većina ruskih snaga odbačena iz okoline Kijeva, Artur je ocu poslao kratku video poruku rugajući se Olegovim ranijim upozorenjem o padu grada.
“Šetam okolo i ne vidim nijednog jedinog Rusa. Čini se da su nestali. Reci, ne razumijem gdje su?” govorio je Artur u videu.
Oleg mu je odgovorio da će se sreća uskoro okrenuti na rusku stranu, još jednom moleći svog sina da se ostavi oružja.
“Već tada sam vidio da nestaju njegove nade o ruskoj pobjedi. Postajao je sve očajniji kako su Ukrajinci osvajali nove teritorije,” kaže Artur.
Ponovno su se čuli nakon što su objavljeni dokazi da su Rusi u gradu Buči ubijali civile. Oleg je rekao da su izvještaji “lažni”, ponavljajući tvrdnje ruskih državnih medija da su fotografije mrtvih civila u gradu izrežirane i da su civile ubijali sami Ukrajinci.
“Rekao sam mu da sam i sam bio tamo i da sam svojim očima sve vidio,” kaže Artur. “Shvatio sam da nema smisla. Prestao sam da se trudim da ga u bilo šta uvjerim. To je čisto gubljenje energije”.
Jedan od posljednjih puta kad su se čuli bio je kad je Arturova jedinica pomogla u oslobađanju Izjuma na početku munjevite ukrajinske protivofanzive na sjeveroistoku zemlje.
“Uživaj dok možeš”, napisao mu je otac.
“Vi ste kao zlikovci iz horora. Svaki put kada poraziš zlo, ono obeća da će se vratiti”, odgovorio je sin.
“Ko može ubiti sopstvenog oca?”
Artur ćuti na pitanje šta bi učinio ako bi sreo oca na frontu.
“Ne mislim da bih mogao da ga upucam, ili on mene. Ko može ubiti sopstvenog oca?” kaže i dodaje da su, barem zasad, izgledi za tako nešto maleni jer se njegov otac nalazi u vojnoj bazi u Donjecku.
U jednoj nedavnoj poruci Arturu, Oleg je napisao: “Ti si još uvijek moj sin. Želim najbolje za tebe. Da budeš sretan i zdrav.”
“Ja mislim da bi za njega moralo biti nekih posljedica za sve ovo, na sudu,” kaže Artur. “Želio bih da vidi našu pobjedu i da se cijeli njegov mehur raspukne”.
Uprkos svemu, Artur kaže da ulaže mnogo truda da ne dopusti mržnji i bijesu da ga obuzmu. “Moj otac je izdao našu porodicu, izdao je našu zemlju. Ali ja se borim iz ljubavi za domovinu”.
“Slijepa mržnja bi me živog pojela, samo bih izgorio prije kraja rata”, govori i dodaje da se nakon rata želi vratiti filmovima i pomagati vojnicima koji pate od PTSP-a.
Arturovu priču prvi put je krajem septembra ispričao Help Desk, ruski novinarski startap i čet za podršku onima koji su pogođeni ratom. On kaže da je odlučio da podijeli svoje iskustvo jer je shvatio da se mnogi Ukrajinci bore sa sličnim problemima u porodici.
“Želio sam da pošaljem poruku da niko nije odgovoran za odluke koje donose članovi vaše porodice. Niste manji patriota ako vam je otac kriminalac”, kaže Artur.
Njegova jedinica znala je za situaciju u njegovoj porodici, dodaje Artur, ali nikada nisu preispitivali njegovu odanost: “Oni znaju da sam ja 100 posto posvećen Ukrajini”.
