Osam decenija nakon završetka Drugog svjetskog rata, municija koju su ostavili SAD i Japan još uvijek leži po plažama, džunglama i lagunama, navodi Gardijan. Sada, SAD i druge zemlje u Pacifiku troše milione za identifikaciju, uklanjanje i uništavanje neaktivnih bombi, poznatih i kao neeksplodirana municija. Procjenjuje se da bi broj bombi – pronađenih širom regiona, uključujući Fidži, Palau i Solomonska ostrva – mogao biti u stotinama hiljada.
Pokušaj pomjeranja bombi može da bude smrtonosan
Ukoliko je mehanizam fuzije ispravan, neeksplodirane bombe i dalje mogu da detoniraju ako se poremete.
„Svaki čas ljudi pronalaze ovu eksplozivnu municiju na površini zemlje“, kaže Riten Lajar (Rithen Lajar), gradonačelnik Votja (Wotje), koralnog atola na Maršalskim ostrvima, za ovaj medij.
Iako je prepreka prisutna već decenijama, Lajar želi da SAD i Japan urade više kako bi omogućili poljoprivrednicima da sade usjeve, izgrade nove objekte za zajednicu i pruže ljudima veći osjećaj bezbjednosti.
„Želimo da se sve ove bombe odmah uklone sa naše zemlje kako bismo mogli da živimo naše živote“, kaže on za Gardijan.
Istraživačica sa Nordern Mičigen univerziteta (Northern Michigan University), Rut Abot (Ruth Abbott) analizirala je američka bombardovanja iz 1945. godine i otkrila da je Amerika tokom Drugog svjetskog rata bacila 12.918 tona municije na četiri atola u okviru Maršalskih ostrva.
Poslije toliko godina, djelimično iskopane bombe, ili bombe za koje se sumnja, su identifikovane u zajednici, ali pokušaj njihovog pomjeranja može biti smrtonosan. Godine 2023, američko Ministarstvo spoljnih poslova pokrenulo je projekat od 1,7 miliona dolara sa humanitarnom fondacijom Golden Vest (Golden West) koja ne trguje profitom, kako bi se uklonile neeksplodirane bombe na četiri atola koja je prioritetno odabrala vlada Maršalskih ostrva.
Edukacija nije stigla do svih zajednica, veće izlaganje rizicima
Ova kalifornijska organizacija, kako Gardijan piše, zapošljava veterane vojske specijalizovane za uništavanje municije, obuku i tehnologiju za čišćenje oružja. U septembru je tim putovao na atol Maleolap da bi se prikupila i uništila neeksplodirana municija. Planiraju da sprovedu još jednu misiju sljedećeg mjeseca.
Potrebno je, piše Gardijan, opširno planiranje i koordinacija kako bi se neophodna vozila, generatori i oprema prebacili na udaljena ostrva.
Generacijama su se stanovnici Votja navikli da budu oprezni pri sadnji usjeva, prikupljanju ljekovitog bilja ili čak šetanju kroz šumu. Znaju da bi neaktivna bomba mogla biti zakopana u pesku ili prekrivena lišćem. Iako se radi na edukaciji o izlaganju rizicima, obuka još nije stigla do svih zajednica koje su izložene riziku od neeksplodirane municije.
Ne postoji zvaničan broj mrtvih ili povrijeđenih od bombi, ali su izvještaji o smrtnim slučajima uključivali ženu ubijenu na atolu Mili kada je 2016. udarila u skrivenu bombu dok je kopala jamu za kuvanje. Jedan od ciljeva Lajara, kao gradonačelnika Votja, jeste da se njegov atol očisti od neeksplodirane municije kako bi se ljudi mogli osjećati dovoljno bezbjedno da stvore mjesta neophodna za ugodan život, navodi Gardijan.
