Naselje je bilo opasano bedemima debelim dva metra mjestimično visokim oko tri metra. Njegov broj stanovnika nije bio velik – ondje je živjelo oko 350 ljudi koji su se vjerojatno bavili iskapavanjem i prodajom soli. U ovom dijelu Bugarske, oko 40 km od Crnog mora, i danas se vadi so, međutim, u vrijeme kada je gradić bio na vrhuncu ona je bila važna kao nafta danas i koristila se kao moneta. Njegovi stanovnici bili su očito prilično bogati, a živjeli su u solidnim dvospratnicama, prenosi Tportal.hr.
Naučnici ističu da naselje nije zanimljivo samo zbog svoje starosti, već i zbog bizarnog načina pokopavanja mrtvih. Naime, tijela pokojnika uglavnom su se rezala na pola, a pokapao se samo gornji dio iznad struka. Vjerski korijeni i uzroci ovakvog običaja još nisu razjašnjeni.
Pretpostavlja se da su utvrde gradili preci Tračana koji su kasnije napustili urbani način života.
Voditelj arheološkog tima, profesor Vasil Nikolov, kaže da se so proizvodila tako da se slana voda kuvala i isparavala u keramičkim posudama. "So se koristila kao novac, jer je bila važna i za ljude i za stoku", objasnio je. Prema Nikolovu, eksploatacija soli u tom području započela je još 5500 godina prije nove ere.
Bugarski arheolog ističe da je naselje ispunjavalo više ključnih uslova da se može nazvati gradom. Bilo je središte poljoprivredne regije, bilo je proizvodno središte, komercijalni centar, vojni centar, ideološko središte, središte vlasti i društvene organizacije.
Zidine oko gradića, najranije poznate u Evropi, izgrađene su upravo kako bi sačuvale vrijedan proizvod. Na temelju nekih nalaza i ukrasa, kao što su spiralne bakrene igle za kosu, stručnjaci pretpostavljaju da su stanovnici imali razvijen klasni sistem. Žene su vjerovatno kosu oblikovale u punđe.
Naselje je kasnije, nakon dugog sušnog perioda, ostalo napušteno hiljadama godina.
foto: radiosarajevo.ba
