Biljke čiji su latinski nazivi philcoxia minensis, philcoxia goiasensis i philcoxia bahiensis, u srodstvu su sa biljkama iz roda antirrhinum, kod nas poznatijim kao zijevalice. Ali, za razliku od zijevalica, ove biljke su mesožderke i hrane se pomoću mreže ljepljivih listova koji rastu pod zemljom. To podzemno lišće omogućava biljkama da zarobe i svare insekte i crve koji se kreću pod zemljom.
Botaničari smatraju da postoji još vrsta biljaka koje se koriste ovim, do sada nepoznatim, načinom ishrane. Većina poznatih biljaka mesožderka, kao što je venerina muvolovka, koristi listove iznad zemlje da bi uhvatile plijen.
Iako su biljke otkrivene prije desetak godina, tek nedavno su naučnici ustanovili njihov način ishrane. Doktor Piter Friš, koji je vodio istraživanje, počeo je potragu za drugim sličnim biljkama.
“Prvi put kada sam vidio ove biljke, nisam mogao da vjerujem. Nikada nisam video tako nešto. One rastu u veoma siromašnom zemljištu. Njihov korijen im pruža samo potporu, ali one imaju i lišće koje raste pod zemljom. Kada smo ih podrobnije pregledali vidjeli smo ostatke crva zalijepljene za površinu listova. Moguće je da postoji još ovakvih sličnih nepoznatih biljaka. Postoji dosta poznatih vrsta za koje još uvek nije određeno da li su mesožderke ili ne. Možda su se neke od njih adaptirale na ovakav način ishrane”, izjavio je doktor Friš.
On je dodao i da nije najjasnije da li ove biljke na neki način privlače svoj plijen ili jednostavno pojedu ono što naiđe i zalijepi se za listove.
