U jednoj je pregršt imena zbog kojih su tribine “Morače” bile krcate osamdesetih i devedesetih godina. U drugoj su one koje su iznijele teret izazova u ovom vijeku – a kruna toga bili su naslovi evropskih prvakinja u klupskoj i reprezentativnoj konkurenciji, ali i jedina olimpijska medalja u istoriji Crne Gore.
Upravo u ovoj drugoj grupi jedna od značajnijih protagonistkinja je Milena Raičević. Od preksinoć, ona više nije aktivna rukometašica – a od tog sporta oprostila se u dresu reprezentacije kojoj je neumorno doprinosila, uz pogodak protiv Švedske.
Pitate li navijače, vjerovatno ostaje žal zbog toga što se Raičević nije oprostila pred domaćom publikom. No, sigurno je još veći konsenzus prema njima ako se govori o doprinosu koji je tokom čitave karijere Raičević pružala i Crnoj Gori i Budućnosti.
Reprezentacija: Nastupala na čak 14 velikih takmičenja, kruna su tri odličja
O Mileni Raičević i njenim počecima može se reći ono što i o gotovo svakoj našoj vrsnoj rukometašici – proizvod je škole Budućnosti. Kao pravo čudo od igračice, Nikola Petrović uvrstio je u nacionalni tim kao sedamnaestogodišnjakinju.
I od tada do preksinoć, punih je 17 godina nosila dres sa državnim grbom. Od tada do kraja karijere, za ‘lavice’ je upisala 172 nastupa i postigla 510 golova.
Ali, ne ogleda se njen doprinos u brojkama, već u bespoštednoj borbi po kojoj je bila prepoznatljiva, a kojom je često znala i predvoditi selekciju do najvećih uspjeha.
Raičević je bila dio svakog izuzetnog rezultata Crne Gore. Ne samo dio, već i među najzapaženijima i kada smo osvojili EHF Euro u Beogradu i srebro na Olimpijskim igrama u Londonu i bronzu na EHF Euru u Ljubljani. Naročito ćemo pamtiti njenih 10 golova Norveškoj u finalu u beogradskoj Areni.
Ostaće upamćeno i sljedeće – najprije Knežević, a potom Raičević je dres Crne Gore sa brojem 90 nosila na OI 2012. i 2016, na Euru 2010, 2012, 2014, 2016, 2018, 2022. i 2024, te na SP 2011, 2013, 2015, 2017 i 2019.
Međutim, kada je Crna Gora u pitanju, Raičević je bila i dio juniorske selekcije koja je prvo osvojila bronzu na Mediteranskim igrama u Peskari 2009, a zatim isto odličje i na Svjetskom prvenstvu, koje je godinu kasnije održano u Južnoj Koreji.
Budućnost: Debi iz snova uz dvije sezone na krovu Evrope
Ne računajući dvije kraće epizode u Turskoj i Rumuniji, Raičević je kompletnu karijeru posvetila Budućnosti. A evropskoj se sceni predstavila na spektakularan način – u debitantskoj sezoni u Ligi šampiona postigla je čak 42 gola (2008/09).
Već sljedeće sezone sa našim je najtrofejnijim klubom osvojila EHF Kup kupova, ali najbolje je tek uslijedilo. U roku od četiri godine, čak četiri puta je sa ‘plavima’ bila među TOP 4 ekipe u Evropi. Prvo je 2011. doživjela ‘čuveno’ prokletstvo Budućnosti – eliminaciju u polufinalu.
No, godinu kasnije, podgorički klub postao je prvak Evrope, a naslov je osvojio i 2015. Godinu ranije, izgubljeno je jedno finale.
Sjećamo se i te 2014. godine po jednom neslavnom detalju – udaranju Anite Gorbic protiv Đera u “Morači”, nakon kojeg se prvotimka Budućnosti izvinjavala.
Još je svježije sjećanje na njeno mimoilaženje sa podgoričkim klubom, zbog kojeg je prošle godine odstranjena iz njegovih redova, a od tada, sve do dolaska Suzane Lazović na poziciju selektorke, nije je bilo ni u reprezentaciji. Sve je završeno tako što je dobila spor protiv Budućnosti, ali, što je mnogo bitnije, tako što je javnosti ukazala na velike probleme u kojima se mogu naći profesionalne sportistkinje u slučaju trudnoće.
No, kako su to već saopštili iz RSCG povodom završetka njene karijere – “pamtićemo samo lijepe dane”. A navijači Budućnosti i crnogorske reprezentacije doživjeli su ih mnogo, upravo zahvaljujući onome što je Raičević radila na parketu.
