Rukomet

Itana Grbić znanje i entuzijazam u FTC-u pretočila u uspješnu polusezonu, osjeća se lijepo u Budimpešti

Ovdje nikoga ne zanima tuđi život i svako gleda svoga posla

Učim mađarski jezik iz poštovanja prema njima. Dočekali su me lijepo, prihvatili i cijene me – kazala je naša reprezentativka

Ovdje nikoga ne zanima tuđi život i svako gleda svoga posla Foto: EHF
PobjedaIzvor

utarnju rutinu ne može niko i ništa da joj poremeti. Sa ćikarom kafe (obavezno jača ,,Crnagorakop”) počinje buđenje dana u Budimpešti. Kud ljepše, a za Itanu Grbić je vrlo važno da ritual crnogorsko-podgorički sačuva jer u inostranstvu domaće je sto puta slađe.

Mada, našoj reprezentativki u Mađarskoj ništa ne fali. Ne žali se, naprotiv – uživa u svakom danu, a na terenu sa FTC-om piše lijepu priču. Polusezona je bila iz snova, u Ligi šampiona guraju odlično (samo poraz od Bukurešta u posljednjem kolu), u domaćoj ligi, takođe, sa samo jednim porazom od Đera, imaju čemu da se nadaju. Jednu od glavnih uloga nosi Itana. Brzo se uklopila, iako je stigla kasnije zbog čega joj kratak period adaptacije nije išao od ruke.

- Dosta dobrih stvari smo uradili u polusezoni. Mislim da smo pokazali lijep i brz rukomet. Ovo je mlada ekipa, a daleko od toga da je neiskusna. Lično mi prija atmosfera, a iskreno, iznenadila sam se brzinom prilagođavanja. Nijesam imala neki drugi izbor, natjerala sam sebe da moram i u suštini sam morala sve brzo da pohvatam jer je moja pozicija takva kakva jeste. Da se ne lažemo, psihički i fizički bilo je teško, jer se ovdje mnogo trči i trenira, a kako je vrijeme prolazilo sve više sam osjećala sigurnost. Prosto, kao da sam godinama u FTC-u – kazala je Grbić.

Klub iz glavnog grada Mađarske rijetko gomila strankinje. Čuva domaći kadar i ne pamte se sezone pregovora sa najvećim zvijezdama svjetskog ili evropskog rukometa. Snagu crpi iz poznate rukometne akademije.

- Čak je ove godine možda i najviše strankinja. Inače se oslanjaju na domaći kadar, konkretno na djecu iz akademije. Cijene i poštuju svoje igračice i uvijek su im prioritet i uvijek će one dobiti prve šansu. Zaista se radi o vrhunskoj školi u što sam se uvjerila. Klub razmišlja i o reprezentaciji i smatram da su dobar primjer.

Brza, dinamična igra legla je našoj reprezentativki. Sa pozicije srednjeg beka vidi dobro saigračice, a i daje golove, neki su bili ključni u Ligi šampiona. Ima podršku od stručnog štaba, a hemija na terenu je vidljiva. Itana kaže da se osjeća familijarni odnos, što je ključno za dosta stvari.

- Uklopila sam se i zahvaljujući saigračicama. U klubu je porodična atmosfera, izuzetan odnos što me posebno ohrabrilo. Neke djevojke slabije govore engleski jezik, zato idem na časove mađarskog kako bi i sebi i njima olakšala komunikaciju. Sredina i konkurencija je zdrava što je jedan jedini ključ za uspjeh. E, sad, nema druženja kao kod nas – kafenisanja poslije treninga... Sjećam se da sam drugi, treći dan u svlačionici pitala da li neko želi da pije kafu, a Malenštajn, reprezentativka Holandije, prišla je i rekla: ,,ne, ne – to se tako ovdje ne radi“. Razumjela sam i to, jer mnoge djevojke žive u Budimpešti sa porodicom koja im je prioritet. Kao što je i meni kada sam u Podgorici. Lijepo je što van terena nikoga ne zanima tuđi život i svako je svoga posla. Imam i ja rituale, a iskreno nekad mi prija samoj kod kuće. U slobodno vrijeme najviše se družim upravo sa Holanđankom koju sam pomenula.

Itana ozbiljno uči jezik, da li to znači da planira da se zadrži u Budimpešti?

- Učim jezik iz poštovanja prema njima. Dočekali su me lijepo, prihvatili i cijene me. Mada je i dobro znati osnovne stvari zbog komunikacije na terenu. Teško je savladati sve, a neke fraze i riječi rukometne sam naučila. Slagala bih kada bih rekla da se ne osjećam lijepo, ali život me toliko demantovao u ovim stvarima... A i takva sam osoba da u dan prelomim. Sredinom januara ću pričati o daljim planovima, a sa FTC-om sam ljetos potpisala ugovor na ,,godinu plus godinu“.

Stigla je u Budimpeštu nakon kraće pauze od Svjetskog prvenstva. Dan pred doček 2022. sa ekipom se radovala protiv Kišvarda. Vrijeme odmora je prijalo, a sa snažnim utiscima vratila se sa SP u Španiji.

- Rezultatom se ne možemo pohvaliti, ali moj osjećaj i ispunjenost pri povratku iz Španije nema cijenu. Srećna sam, s obzirom na sve okolnosti zbog kojih smo realnije sačekali nastup, kako smo rasli i na koji način smo čekali mečeve. Nevjerovatno je što smo nakon poraza brzo ustajale i u novu utakmicu ulazile sa motivom da pobijedimo. I van terena je bila jaka energija, prosto se osjetila zdrava, porodična atmosfera. Mislim da je upravo to falilo u nekim situacijama reprezentaciji kada je imala kvalitet za medalju. Što se tiče same igre ne mogu da kažem da napad nije funkcionisao jer smo stvarale šanse. Druga stvar je što smo promašivale. Protiv Slovenije stvorile smo 22 čiste situacije i promašile. Ne znam koja ekipa može da dobije utakmicu sa toliko promašaja, a uzgred smo i njihovu golmanku proslavile. Sve u svemu, više je stvari zbog kojih ohrabrene čekamo nove obaveze. Imaćemo čemu da se nadamo, a sigurna sam kada se vrate Đurđina Jauković, Jelena Despotović i Milena Raičević da će slika na Evropskom prvenstvu biti mnogo bolja – poručila je Grbić.

Znajući kako se radi kod Bojane ne bih nikome preporučila da se opusti protiv Budućnosti

Itana će sa FTC-om bivši klub Budućnost dočekati u subotu u nastavku Lige šampiona. U prvom dijelu sezone je pričala da će rad i entuzijazam Bojane Popović sa mladom ekipom isplivati.

- Raduje me da Budućnost napreduje i raste, na kraju su djevojke pokazale i koliko pobjedom nad Brestom. U kakvom god stanju da je bio vicešampion Evrope, pa i da je imao najgori dan, u tom momentu raspolagao je sa kvalitetnijim igračicama. Međutim, sport je pokazao da imena ne dobijaju utakmice, već timski duh. Iskreno, radovala sam se trijumfu zbog Bojane, koja je od početka najavljivala lijepe stvari, a malo ko je vjerovao. Uspjela je u kratkom periodu da dođe do onoga o čemu je pričala. Mada je Budućnost takva karakterna ekipa i u kakvom god da je sastavu teško je igrati protiv nekoga ko ne da na sebe. Možda trenutno nema iskustva i kvalitet, ali timski duh je od svega važniji. Budućnost je takav klub – ko god da dođe od prvog dana osjeti ljubav prema dresu i potrebu da ide preko mogućnosti. Nažalost, Tanja Brnović neće igrati, što je najveći hendikep, jer je najbolji igrač, ali to može samo da donese dodatnu snagu. Tu je Nina Vukčević za koju sam oduvijek pričala da ima nevjerovatan kvalitet i potencijal. Vidjeli smo svi da se Matea Pletikosić dobro osjeća i prati sve što od nje traži Bojana. Ivona Pavićević je imala vrhunsku polusezonu... Nemaju ljevaka, ali znajući kako se radi i kakav je koncept kod Bojane ne bih nikome nikada preporučila da se opusti protiv Budućnosti. A moj tim se sprema za borbu i ,,tuču“ – jasna je Grbić.

Portal Analitika