Sigurno ste do danas već čuli za pomenuto ostvarenje – osvajao je prošle godine Srce Sarajeva, glavnu nagradu u Lokarnu, bio je i hrvatski kandidat za Oskar, a krajem prošlog mjeseca pripao mu je i Gran pri u Herceg Novom.
U pitanju je Lerotićeva autobiografska priča o gubitku brata, koji je okončao život samoubistvom. Lerotić je bio i scenarista i reditelj, pri čemu tumači i ulogu – samog sebe. Uloga njegovog brata pripala je Goranu Markoviću, kojeg najbolje znamo iz serije “Novine”, a dio auditorijuma i iz pozorišta.
Radnja je zasnovana na porodičnoj drami, u kojoj brat i majka pokušavaju da spasu tridesetogodišnjaka, koji vodi tešku psihičku borbu, od suicida. Tema je, pritom, mnogo šira – “Sigurno mjesto” govori i o nezainteresovanosti sistema, koji bi trebalo da bude oslonac ljudima koji prolaze kroz takvu agoniju i njihovim porodicama, o tabuu.
Sam će reditelj pomenuti kako moderni psihijatri danas sve češće – umjesto fraze “počinio suicid” – govore “umro je od suicida”. A gledajući gorke scene koje se nižu u “Sigurnom mjestu” možemo shvatiti i zbog čega. Pritom, kako se radnja razvija, tako će sve snažniji biti utisak da je glavni akter – iznutra – već počinio suicid, iako se onaj fizički još nije dogodio.
Zanimljivo je i na koji je način Lerotić unio dinamiku u svoje ostvarenje – naime, protagonisti samo odmiču sa lokacije na lokaciju, rijetkost je da se dvije scene dešavaju na istom mjestu, a složena radnja koja počinje u Zagrebu, nastavlja se putovanjem i završava se u Splitu.
Umjesto daljeg prepričavanja, tek treba naglasiti da – odlučite li da pogledate “Sigurno mjesto”, to je ostvarenje koje će sasvim sigurno ostaviti dubok utisak na vas. Lerotić je, na bazi svega što je proživio, na nevjerovatan način predstavio priču, za koju gotovo od početka biva jasno da će biti završena tragedijom. Pritom, kako radnja odmiče, tako je sve intenzivnija, pa je reditelj zaista uspio u tome da – pričajući priču o svojoj traumi – napravi film kakvih je danas malo, naročito ako govorimo o našoj regiji.
Interesantno je i to da je u pitanju prvo Lerotićevo ostvarenje nakon 12 godina, ali i da je prvi put tumačio ulogu u nekom filmu. I uradio je to briljantno, baš kao i Marković, ali i splitska glumica Snježana Sinovčić-Šiškov, koja tumači lik majke, još jednu tešku ulogu.
“Sigurno mjesto” nije film za razonodu i za ubijanje vremena. U pitanju je kompleksan rad, krajnje angažovan, nakon kojeg ćete dugo razmišljati – i o njemu i o porukama koje nosi.
