
I čini se kako Šola nije imao drugog izbora. Jer, želimo li biti objektivni, poraz od 'azura' ipak je bio kap u punoj čaši.
Nakon što je naslijedio Zorana Roganovića, Šola je do sada Crnu Goru vodio na devet utakmica, računajući i dvomeč protiv Italije. I bilans je prilično skroman - slavili smo tek dva puta, a u osam navrata smo poraženi.
Nekadašnja hrvatska golmanska legenda preuzela je selektorsko mjesto od Roganovića nakon prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva. I imao je dobru početnu poziciju - dvije lagane pobjede nad Kosovom i Bosnom i Hercegovinom na startu kvalifikacija za EHF Euro.
Na Šolinom debiju u martu prošle godine, Crna Gora je u nastavku kvalifikacija poražena od Slovenije u krcatoj "Morači" - 29:32. Koji dan kasnije isti nas je suparnik savladao i u Kopru (37:30). No, sasvim realno - nije da smo baš očekivali kako bismo mogli iznenaditi Sloveniju.
Crna Gora je nakon toga savladala Kosovo u Prištini. U tom momentu prilično tijesan rezultat nije bio razlog za alarm (24:26).
Ali, tri dana kasnije bilo je jasno kako razlog za brigu postoji. U "Morači" nas je savladala Bosna i Hercegovina 23:25, čime smo na završnicu otišli kao trećeplasirani iz grupe i time 'zaslužili' da budemo u najslabijem šeširu prilikom žrijeba za Euro.
Početkom godine pratili smo Crnu Goru na završnici. Prvo smo poraženi od Mađarske 26:24, prilično nesrećno, uz sad već čuveni Šolin tajm-aut u finišu.
Onda smo ostali bez šanse za plasman u glavnu rundu - ponovo smo poraženi 'za dlaku', i to od Islanda (30:31).
Na kraju smo, ovog puta uz dozu sreće, stigli do pobjede nad Srbijom (30:29), koja nam je donijela - kako smo tada mislili - jako povoljnog suparnika u baražu za SP. Bila je to Italija. Teško da je neko tada mogao pretpostaviti kakav nas fijasko čeka.
Dok smo 'već računali' da 'lavove' čeka četvrti uzastopni nastup na velikim takmičenjima - uslijedio je težak šamar, možda i najbolniji od nezavisnosti, kada su u pitanju rukometaši. I konačno je postalo sasvim očigledno da ovako više ne ide.