Ipak, crnogorska košarka je danas na tom nivou da pomjeranje sa mrtve tačke nije dovoljno. Jer, država čije su selekcije briljirale na ovogodišnjem Mundobasketu i Eurobasketu, čiji klubovi igraju i u regionalnim i u evropskim takmičenjima ulogu koja je mnogo zapaženija u odnosu na znatno veće zemlje, definitivno zaslužuje i da košarka na ‘internom’ planu bude mnogo vidljivija, popularnija i bolje organizovana.
Iz tog razloga, čini se kako pred Jelenom Dubljević stoji nekoliko ključnih dugoročnih prioriteta – o nekima je govorila, a neki proističu iz onoga što je realnost crnogorske košarke. Pritom, među prioritetima koji slijede nema finansija – jer, da će animirati sponzore, nova je predsjednica KSCG već najavila u svom planu i programu.
Reprezentacije: Očuvanje kontinuiteta uspjeha i kvalifikacije za OI
Očuvanje kontinuiteta uspješnih nastupa selekcija gotovo da se podrazumijeva. Od obnove nezavisnosti do danas, sa izuzetkom jedne epohe u nastupima muške selekcije, Crna Gora postizala je zacrtane rezultate u seniorskoj konkurenciji, često ih i nadmašivala, a slično je bilo i sa mlađim selekcijama.p
15
Ovog puta, čini se, na kratkoročnom planu u fokusu je muška košarkaška reprezentacija i njen potencijalni plasman na Olimpijske igre 2024.
Dobijanje domaćinstva jedne od kvalifikacionih grupa za OI najavljivao je kao prioritet, nakon Mundobasketa prethodni predsjednik KSCG Nikola Peković, a potom se tim željama priključivala prethodna Vlada.
Žrijeb grupa je već u ponedjeljak, a istog dana znaće se i domaćini. Plasman na OI definitivno bi bio kruna uspješnih nastupa muške reprezentacije.
Afirmacija i promocija takmičenja
Kako je Dubljević već istakla, prioritet je da nacionalna prvenstva u svim kategorijama krenu što prije. Otud će, po svoj prilici, ove sezone biti uspjeh i to što će šampionati biti završeni – jer, u ostatku Evrope, lige su već odavno počele.
Ono što, čini se, može biti dugoročniji prioritet, jeste promocija samih takmičenja, a naročito Prve “A” lige za košarkaše. Ne tako davno, i u regularnom dijelu sezone bilo je niz mečeva koji su igrani pred punim tribinama u gradovima poput Cetinja, Rožaja ili Ulcinja. Tokom nekoliko posljednjih godina, takve su slike izostajale.
Obnova košarkaških centara koji su zamrli
Iako se ne zna ko će sve učestvovati u novoj sezoni domaćih takmičenja, jasno je kako su tokom proteklih godina pojedini košarkaški centri u Crnoj Gori potpuno zamrli.
Najilustrativniji je primjer Berana. Grad iz kojeg je bio prvi crnogorski prvoligaš u bivšoj Jugoslaviji. od 2006. do danas nijednom nije imao klub u elitnom muškom rangu.
Nešto stariji ljubitelji košarke pamte dane kada je Mogren nastupao u Prvoj “B” ligi SR Jugoslavije, no Budva već dugo nije na prvoligaškoj mapi. Slično je i sa Kolašinom, a od 2019. nema ni Ulcinja, koji je u domaćim okvirima duže od 15 godina bio više nego respektabilan centar.
Ekipe iz Pljevalja imaju tek epizodne uloge, svakako – mnogo ispod onoga koliki bi trebalo da bude košarkaški značaj tog grada. Kotor je još jedan u nizu gradova sa sličnom pričom – no, za razliku od ostalih, i dalje bez uslovnije dvorane.
U konkurenciji košarkašica, nekad moćno Jedinstvo ne egzistira godinama, a sjećamo se i koliko su u bližoj ili daljoj prošlosti bile jake i ekipe sa Cetinja ili iz Pljevalja.
Naravno – za takvo stanje ne snosi odgovornost KSCG, ali to ne znači da krovna institucija crnogorske košarke ne može da podstakne promjene.
Stvaranje ozbiljnih baza i jačanje takmičenja za mlade
Kako bi centri ojačali, neophodno je stvarati jače baze, a na tom će planu ključnu ulogu imati Lige mladih. Ohrabruje to što je posebno bavljenje tim uzrastima, uz besplatno učešće ekipa u Ligi mladih, Dubljević naglasila i u planu i programu, predstavljenom uoči izbora na funkciju.
Besplatni kampovi i turniri u organizaciji KSCG jesu još jedan podsticaj na tom planu, no sigurno je kako KSCG i u ovom mandatu vodi neko ko jako dobro zna kako je to i u okruženju i u Evropi.
Paradoks u ženskoj košarci
Potpuno je paradoksalan podatak da crnogorske ženske košarkaške ekipe ne nastupaju u evropskim takmičenjima već 14 godina. Nije greška – posljednji put to je bila Budućnost, koja je igrala u Eurokupu 2008/09.
Na tom planu nešto bi trebalo biti urađeno. Jer, iako ove sezone imamo dvije ekipe u WABA ligi, pa i uprkos tome što su klubovi iz naše regije kvalitetom daleko od evropskog vrha, nastup u Eurokupu u perspektivi imao bi izuzetan efekat po domaću košarku. Uostalom, ove sezone u tom takmičenju učestvuje 48 ekipa, pa se čini da taj cilj nije toliko nedostižan.
