“Mi smo ovdje svjedoci i prisustvovali smo sudbinama naših sugrađana koje su katastrofične. Mi smo gubili ovdje cijele porodice, mi smo gubili mlade ljude, gubili smo porodilje, gubili smo trudnice. To svakako ne može da ne ostavi posljedice na nas ljekare i sve one koji se time bave”, kaže za TVCG dr Đorđe Krnjević, direktor Interne klinike.
“Ako nije dovoljno da čovjek od 33 godine ili žena od 35 godina, tek porođena umre od banalnog koronavirusa, mislim banalnog pod znacima navoda, onda nemamo mi o čemu da pričamo i nemamo mi više koga da ubjeđujemo”, navodi anesteziološkinja dr Alma Kuč.
Jedan od pacijenata KCCG Marko Bulatović kaže da ne zna zašto se nije vakcinisao.
“Ne znam zbog čega se nijesam vakcinisao, neki lični izbor, ali vidim da sam napravio grešku”, kaže Marko.
I Milija Kuč, koji se liječi u KCCG kaže da nije vakcinisan i da je napravio grešku.
“Smatrali smo da smo mi mladi nedodirljivi, ali virus je takav da pogodi i mlade”, ističe Milija.
Ogroman je danak pandemije u maloj Crnoj Gori. Dvije hiljade života izgubili smo zauvijek. Samo u septembru dnevno je umiralo prosječno sedmoro ljudi. I nema čovjeka i nema doktora koji nije plakao.
“Budete po 12 sati sa njim, ja se sjećam u jednom momentu ostali smo sami nas dvoje. Ja kažem, bože nisi ti mene ovdje stavio da ja gledam kako on umire. Mislim i hvala bogu, nije izvukli smo ga i čovjek je otišao kući tako da to je jedan veliki uspjeh”, kaže medicinska sestra u kardiohirurškoj intenzivnoj Snežana Magoč.
I koliko god to bilo bolno i koliko god se pokušavali tješiti da procenat vakcinisinah u našoj državi i nije toliko loš, činjenica da je skoro svaki drugi punoljetni građanin Crne Gore nevakcinisan, dijagnoza je sama po sebi.
Sa posljedicama takvog izbora neodgovornih, prvo prema sebi, a potom i prema svojim porodicama, kolegama, prijateljima, društvu uopšte, u doba teške pandemije, suočavaćemo se još dugo.
A epidemija će i dalje odnositi ljude koji umiru sami u najtežoj patnji.
