„Ljudi u Crnoj Gori su ljudi velikog srca, zrače toplinom koja je uvijek činila da se osjećam kao da je tu moje mjesto pod suncem i da baš tu pripadam. Moje djetinjstvo uljepšali su đed i baba, koji nažalost više nijesu među živima, pa su moje posjete Crnoj Gori motivisane dodatnim razlogom da se osjetim bliže njima”, kaže za Portal Analitika MMA borkinja Julija Pajić.
Rođena je i živi u Frankfurtu, ali Crnu Goru smatra svojom domovinom, jer je, kako ističe, njena majka rodom Šaković iz Podgorice.
Iako je po ocu Bosanka, Crna Gora je, dodaje Julija, obilježila njen život još od ranog djetinjstva.
Prisjeća se da je tokom čestih posjeta babi i đedu putovala kroz cijelu državu i tako stvorila nezaboravne uspomene.
Na mečeve sa crnogorskom i bosanskom zastavom
Ova mlada, harizmatična borkinja na brojnim svojim mečevima nastupala je pod crnogorskom zastavom. Međutim, nakon smrti oca, odlučila je da nastupa sa obje - i bosanskom i crnogorskom.
“Kada situacija ne dozvoljava da se nastupi sa dvije zastave, odlučim se za bosansku zato što je moj otac preminuo, pa sve svoje borbe sada posvećujem njemu”, iskrena je Pajić.
Kaže da je u svijet MMA, nesvakidašnje za ženu, ušla sa devetnaest godina nakon što se oprobala u još nekoliko različitih sportova.
“Još kao dijete trenirala sam tenis, zatim jahanje, plivanje, muau-tai i kik boks, ali u svakom od njih nešto mi je nedostajalo. Da uđem u svijet MMA inspirisala me Ronda Rauzi i tek tu sam jednostavno pronašla sebe”, kazala je Pajić.
Kada je u pitanju MMA, naša sagovornica napominje da i dalje veliki broj ljudi ne zna mnogo o ovom borilačkom sportu. Primjećuje i da se položaj ovog tipa borilačkih vještina poboljšava, pa vjeruje kako će u budućnosti biti prihvaćen i cijenjen kao bilo koji drugi sport.
“MMA borbe najprije nijesu imale veliku popularnost nigdje u Evropi, pa ni u Njemačkoj. Ovaj sport pratio se samo u Americi. Međutim, sada se situacija mijenja, popularnost ovog sporta konstantno raste i mislim da će taj trend uskoro zahvatiti i Crnu Goru”, napominje ona.
Dodaje, da u Njemačkoj situacija sa ovim sportom i dalje nije idealna.
„Naročito za mene jer se borim u kategoriji od 70kg, a maksimalna kategorija za djevojke je 66. Ipak, situacija se poboljšava i već se osjećaju promjene u odnosu na svega par godina unatrag”, dodaje Pajić.
Talentovana borkinja ističe i da joj je u bavljenju ovim borilačkim sportom, koji slovi za dominantno muški, najveća podrška brat.
Uvijek je, kaže, tu da je bodri i ukaže joj zbog čega ne smije odustati.
“Moram priznati da sam nekoliko puta razmišljala da odustanem i krenem nekim novim putem, alibrat je uvijek bio tu da me podsjeti koliko zapravo volim ovaj sport i koliko sam dobra u tome što radim”, ističe Pajić.
MMA - najveća ljubav i strast
Naglašava da je MMA njena najveća ljubav i strast, ali i da postoje druga interesovanja kojima bi se posvetila ukoliko joj MMA ne pruži ono što očekuje.
“Da se ne bavim ovim sportom sigurno bih radila posao koji podrazumijeva da sam u kontaktu sa životinjama. Da li bi to bilo jahanje konja, rad u zoo vrtu, ili nešto sasvim treće, još nisam sigurna”, kaže Pajić.
Ova dvadesetčetvorogodišnjakinja, nakon srednje škole potpuno se posvetila sportu.
“Uvijek sam znala da je moj put drugačiji. Željela sam da se potpuno posvetim onome što zaista volim i u čemu sam dobra
pa, nažalost, nemam vremena za studiranje”, ističe Pajić.
Pored MMA i životinja njena velika ljubav je more, pa posao na brodu i život na moru takođe nijesu isključeni kao opcija za budućnost.
“Moja najveća želja je da proputujem svijet, da obilazim nova mjesta i upoznajem nove ljude. Često sam razmišljala da ukoliko odustanem od sporta, odem u Afriku ili Australiju na nekoliko mjeseci. Sigurna sam da bi to bilo nezaboravno iskustvo”, dodaje Pajić.
Ističe da i sa kao MMA borac može proputovati svijet, međutim, ukoliko se to ne dogodi, kaže nam da je bolje imati rezervni plan.
Napredak uz mnogo odricanja, snage i upornosti
“Moja poruka za mlade djevojke koje privlači ovaj sport je da se ne stide, da postave sebi ciljeve i da upornošću i radom istraju u tome. Znam da mladi ljudi hoće uspjeh veoma brzo, ali u sportu to nije moguće. Napredak zahtjeva mnogo odricanja, treninga, upornosti, snage. Samo oni najistrajniji mogu uspjeti u tome”, poručuje Pajić.
Mišljenja je da su ljudi skloni da uglavnom površno sve posmatraju, pa vide samo krajnji rezultat, ne i put do tog rezultata.
“Svaki borac koji je na vrhu, do uspjeha nije došao tek tako. Iza njega su godine treninga, rada i truda. Ko hoće da uspije u ovom sportu, mora znati da borba nije samo u ringu, već da se sa pravom borbom susrijećemo svakog dana. Ima dana kada bi radije otišli sa prijateljima na kafu ili negdje van grada, ali ko hoće da bude među najboljima ne smije nalaziti izgovore, već tražiti dodatnu motivaciju”, zaključuje Pajić.
