"Pravo na pravično suđenje jedno je od osnovnih ljudskih prava. Jedino su sudovi i sudije nadležni da određena lica oglašavaju krivim. Kada je riječ o iznošenju stavova treba voditi računa da budu u duhu pozitivnih principa demokratije i praksi poštovanja ljudskih prava. Nosioci javnih funkcija dužni da se suzdržavaju bilo kakvog ponašanja koje može otežavati postupak i rad nadležnih institucija, kao i položaj lica u postupku", to je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televizije E kazala direktorica Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković.
Iz ugla poštovanja ljudskih prava, podjseća Pajković, pretpostavka nevinosti jedno je od osnovnih prava, kojim se obezbjeđuje pravo na pravično suđenje.
“Pravo na pravično suđenje jeste jedno od osnovnih ljudskih prava, koje se štiti kako Ustavom tako i međunarodnim konvencijama i deklaracijama. Mislim da je ispravno, i da će se i većina građana složitit sa mnom, da je u redu kreirati mišljenje na osnovu zvaničnih stavova institucija, koji su nadležni za donošenje odluka, u konkretnim slučajevima. Prije svega mislim na sudove i tužilaštva. Jedino su sudovi i sudije nadležni da određena lica oglašavaju krivim. Imajući u vidu da tužilaštvo vodi postupke na osnovu sumnji, i na osnovu onoga što oni čine nama dostupnim, mislim da je ispravno kreirati stavove na osnovu toga”, kaže Pajković.
Smatra da je važno, kako kaže, na koji način se ti stavovi iznose. Pajković navodi da se Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, pored ostalog, bavi antidiskriminacionim politikama.
“Pomenula bih Zakon o zaštiti diskriminacije i zabrani jednakosti, koji kao diskriminaciju, pored ostalog, i propisuje da je to upotreba određene terminologije, određenih riječi, određenog rječnika, u stilu stigmatizacije, u cilju ocrnjivanja i eventualnog dovođenja u nepovoljni položaj određenog lica. Kada govorimo o diskriminaciji, pored samog povrijeđenog dobra, lica prema kome se ta diskriminacija odnosi, ona može biti i šireg karaktera. Dakle, može uticati i na druga lica koja su indirektno diskriminisana, odnosno, koja trpe posljedice diskriminacije, samo zbog toga što su na neki način povezana sa osobom koja je predmet govora mržnje, stigme ili diskriminacije”, navela je Pajković.
Kada je riječ o iznošenju stavova, napominje Pajković, treba voditi računa da budu u duhu pozitivnih principa demokratije i pozitivnih praksi poštovanja ljudskih prava. Podsjeća da postoji zakonska regulativa koja propisuje da su nosioci javnih funkcija dužni da se suzdržavaju bilo kakvog ponašanja koje može otežavati postupak i rad nadležnih institucija i položaj lica u postupku.
“Dosta obraćamo pažnju na slobodu govora, koja ne treba da se suzbija. Kritička misao treba da bude ohrabrena, jer kritika može da bude sa pozitivnom namjenom, kako bi se ispravila pogrešna ponašanja. Ali, veoma je važno da se napravi linija između slobode govora i govora mržnje”, naglasila je Pajković.
Podsjeća da javni funkcioneri uživaju imunitet i ne mogu biti pozvani na odgovornost zbog javno izgovorene riječ. Napominje da to ne treba zloupotrebljavati.
“Vrlo je važno da, ukoliko nema krivične i materijalne odgovornosti, sve ono što javno izgovorimo, a naročito nosioci javnih funkcija, ima posebnu težinu, samim tim posebnu odgovornost na sliku društva u kojem živimo”, poručila je Pajković.
Komentarišući prijedlog Zakona o izmjenama zakonika o krivičnom postupku, čijim usvajanjem bi se pomjerila granica pritvora sa tri na pet godina, pez prava žalbe, Pajković kaže da kada se unapređuje zakonodavni okvir ne treba da izostane međuresorna saradnja.
Vjeruje da će pravosudni organi imati priliku da iznesu svoje stavove i mišljenja.
“Sve što radimo, radimo da bude u saglasju sa standardima Evropske unije, sa međunarodnim standardima, u saglasju sa poštovanjem ljudskih prava. Za sve važne akte infofmišemo i tražimo mišljenje Evropske komisije. Sigurna sam da će i u ovom slučaju biti tako. Iskreno, kada se donose neke važne odluke za društvo, nemoguće ih je posmatrati samo iz jednog, uskog ugla. Primjera radi, ako biste mene, iz krajnje ljudskog ugla pitali, rekla bih da je pritvor jedna krajnja i ekstremna mjera, koja se primjenjuje samo u izuzetnim okolnostima. Ali, sve odluke koje se donose moraju se gledati na nivou generalnog zakonodavnog okvira. Ne možemo gledati da zaštitimo samo jednu stranu, jednu grupu, jedno pravo, već moramo štititi i pravni sistem, i vladavinu prava, i bezbjednost društva, i ljudska prava, ili eventualno zdravlje”, kaže Pajković.
Odgovarajući na pitanje da li će Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava imati zvaničan stav u vezi sa prijedlogom Zakona o izmjenama zakonika o krivičnom postupku, Pajković kaže da će iz te institucije imati konkretan odgovor, u skladu sa sa konvecijskim pravima i deklaracijama o zaštiti ljudskih prava.
Govoreći o tome koliko se u Crnoj Gori poštuju ljudska prava kada je riječ o policijskim, tužilačkim i sudskim aktivnostima, spektakularnim hapšenjima uz medije, Pajković navodi da posljedice mogu biti velike, ukoliko postoje nehumana, nečovječna postupanja i elementi torture.
“Posljedice su i pred zadovoljenjem pravde, kao i kasnije u naknadama štete, što bi u konačnom iziskivalo velike troškove državi i pravnu nesigurnost. Ako imamo u vidu kolike su posljedice zbog nepoštovanja ljudskih prava od strane policije ili tužilaštva, mislim da nema dileme da država ne može imati nikakav interes od pogrešnih postupanja. Što se tiče samog postupka hapšenja, odnosno obezbjeviđanja da neko osumnjičeno lice pristupi nadležnim organima, mišljenja sam da se organi policije apsolutno rukovode time da postupak sporovedu na zadovoljavajući način, u skladu sa njihovim procedurama”, kaže Pajković.
Kakav će to način biti, dodaje, umnoge zavisi od ličnosti koja je osumnjičena, koja treba da se sprovede, kao i od težine krivičnog djela, interesa i interesovanja javnosti za same procedure.
“Vjerujem da se u postupanju vode tim principima. A, ako imamo u vidu da, ako se ne varam, trenutno u policiji nedostaje više od hiljadu službenika, mislim da nema apsolutno ni prostora, ni energije za bilo kakvom senzacijom i da, možda, neki od tih postupaka učine više atraktivnim, nego što je sama suština i namjera”, zaključila je Pajković.
