To nam ne treba zbog Evrope i ispunjavanja formalnih koraka, već zbog građana, kazala je ona.
Ističe da iza nje nije ostao nijedan predmet nezavršen, što nije slučaj u crnogorskom pravosuđu.
Poručuje da Crna Gora mora suštinski da se izbori za bolje i jače institucije.
“Da bi imali bolje i jače institucije u njima moramo imati hrabre i stručne pojedince, ljude koji se ne plaše da u svojim odlukama napišu ono što misle i da to uporede sa međunarodnim standardima. Da bi to zaista uradili, moraju biti potkovani”, kazala je Pavličić.
Prema njenim riječima, Crna Gora treba da se suoči sa problemima.
“Za očekivati je da određena grupa predmeta ili predmeti dobiju sudski epilog. Mi to nemamo. Decenijama imamo strategije pravosuđa, a to su samo planovi i akti kojima se mijenjaju samo rečenice. U suštini se nijesmo zapitali gdje je nama srž problema. Da li su to kadrovi koje smo izabrali, da li su izabrani po kriterijumima, da li su se pokazali u prvim godinama svoga suđenja ili zastupanja optužnice i koje su falinke u tom sistemu. Bez sinhronizacije državnih institucija koje su zadužene za vladavinu prava, ne možemo da očekujemo da dobijemo kvalitetne kadrove. Postavlja se pitanje gdje su se izgubili dobri studenti, savjetnici…”, navela je Pavličić.
Ministarstvo pravde je, kako kaže, žila kucavica pravosudnog sistema, navodeći da to trenutno nije slučaj i u Crnoj Gori.
“Ukoliko imamo da iz tog Ministarstva izlaze odluke koje su pod ozbiljnim znakom pitanja u pogledu pravnih karakteristika, onda se postavlja pitanje da li mi imamo na tim pozicijama zaista kadre ljude koji su došli na mjesto Valtazara Bogišića, da zauzmu to mjesto i da ostave iza sebe institucije po kojima će se sjutra generacije prepoznavati. Ono što vidim je nešto što generacije neće prepoznati i trudiće se da što prije zaborave, jer su na određenim pozicijama došli ljudi koji ne zaslužuju da budu na tim funkcijama. Politika je ušla u sve pore sistema – umirila je državne institucije, anestezirala pravosuđe i sada balansiramo i osluškujemo trenutak kada je neophodno donijeti koju odluku”, kazala je Pavličić.
Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava poručuje da se problemi u pravu i pravosuđu ne mogu rješavati brzim potezima.
“Imali smo obećanja o formiranju Specijalnog suda, ali je mnogo važnije ko u tom sudu sjedi i ko može da iznese jedna predmet. U tom hodu pravljenja stručnog kadriranja trebalo je napraviti i tu formu koja će se zvati Specijalni sud ili Specijalno odjeljenje. Vjerujem da imamo snage, ali ne vjerujem da je ispravno usmjeravamo”, istakla je Pavličić.
Vlada je krajem prošle godine promijenila Uredbu kojom je smijenila Pavličić i umjesto nje imenovala Katarinu Peković ne čekajući izjašnjenje Ustavnog suda. Pavličić je te odluke osporila pred Ustavnim sudom, smatrajući da nijesu u skladu sa vladavinom prava i Ustavom Crne Gore.
“Vlada se sigurno nije rukovodila javnim interesom i interesima države. Da jeste, sigurno na taj način ne bi pristupila izmjenama jednog tako ozbiljnog podzakonskog akta, naročito jer je riječ o poziciji zastupnika Crne Gore pred međunarodnom sudskom instancom kakav je Evropski sud za ljudska prava”, navodi Pavličić.
Ona je nedavno podnijela tužbu Upravnom sudu zbog “bitne povrede odredbi upravnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”.
“Pred Upravnim sudom se vodi tzv. opšta normativa i nije riječ o složenom ustavno-pravnom problemu, već o jednostavnoj normativnoj kontroli podzakonskog akta. Takođe, pokrenula sam tužbu jer mi je rješenjem Vlade, na predlog ministra pravde, prekinut mandat u nezakonitom postupku. Mandat mi je prekinut mimo odredbi koje propisuju i način na koji je propisano da može doći do prekida mandata zastupnika. Nijesu ispoštovane procedure i zakonski osnovi. Takvim rješenjem je došlo i do prekida radno-pravnog odnosa”, objašnjava Pavličić.
Ona navodi da je to borba za vladavinu prava, te da želi da pokaže da niko nije izvan zakona – ni Vlada ni ministar pravde.
Očekuje da Upravni sud riješi slučaj u efikasnom zakonskom roku, te da će vrijeme pokazati da je odluka o njenom razrješenju bila na štetu države, odnosno budžeta Crne Gore.
