Nakon marčanih bura o kojima sam već pisao, april je mjesec kad vrijeme tumba Kvatro aprilanti, kvaranta duranti (“Quattro aprilanti, quaranta duranti”).
Dani fjakavi, kad duva jugo i pada kiša ili kako mi to u Boku Kotorsku zovemo fjačina. Mnogi ne vole bokešku fjačinu, posebno furešti (stranci). Budi im, kažu, depresivnost.
A ovakvi dani su predodređeni za stat doma, i malo je opcija, ali ko je rođen u Boku Kotorsku nađe svoj gušt.
Gledajući prekjuče na HRT emisiju o Konavlima, a mi smo prirodno naslonjeni geografski na Konavle vjekovima, abadah jednu sjajnu misao gospar Vlaha Bogišića, leksikografa, Konavljanina. Iz čuvene famelje Valtazara Bogišića tvorca Opšteg imovinskog zakonika Crne Goreiz 1888. godine.
Vlaho kaže na koji način doživjeti takvo vrijeme:
"Na način da ne očajavate kad će se vrijeme popraviti nego uživate što ne možete izać".
E tako bi ja špjegao za kotorsku fjačinu, zavirit u sebe, osjetit što ti gušta. Gledat kišu, more, valove, čitat ili pak pisat.
Ili, pronaći gušt u kužinanju i parićanju.
Vazda je bila užanca spravit štogod domaće za tratat i sebe i famelju i ako ko naintra.
Dok bate valovi, kišne kapi o cklo, tj. laštu (staklo), kužinanje je gušt, i po koji senj minulih godina.
Ima dati i 30 godina, ka’ mi je brat bio podstanar, kako je zid bio grešpav pa je trebalo u jednu kamaru to opiturat da izgleda alavija, pitali pitura kako je to najbolje opiturat da izgleda šesno.
Imao je pitur neku škatulu od late, ne znam kako je mencovao, sa rodulom sa brokvama. Pa kako bi se ručka ala điranduo obrćala tako bi pitura ali kontra kolur od bijelog jupola štrapala po zidu tačkice i ostajalo bi perlafinta onaj grezi španski zid. Dopalo se to svima, i zbori brat - lijepo su ispale ove “peckice”.
Prošlu setemanu ostane bjelanaca, kako sam činio fugacu.
A dao bog gulozan ja, aloćao ja u butigu suvu aroniju. Kontam poškropit ću je sa maraskinom, ko što suvice poškropim rumom da nagreznu, pa će i aronija nagreznut.
Ali aronija ostala durava a i dalje se priječi u grlo.
Te ja što ću, kontam fuknut ću ih u blender pa ću je bar iskickat u sitno ko orahe i fuknut u baćena bjelanca sa ostalim suvim voćem.
Insuma familijarno ga mencovasmo “kolač sa peckicama”, jer se od usitnjene aronije vide peckice.
I kako je po koji bokun uvatio đir po famelji i komšiluku svi se slažu da je odličan.
Malo je poškurio od boje aronije što je puštila u maraskino, ali je deliciozan pa kako god figurao ili ne.
To su one rićete "od oka", ali spravljen je po ovoj rićeti:
– 3 bjelanca
– 1 cijelo jaje
– 1 vanilin cukar
– 1 bakpulver (prašak za pecivo)
– 1 ćikara cukra
– 1 ćikara mlijeka
– 1 ćikara putera
– 3 ćikare muke (brašna)
– 30 deka suvog voća (300 gr)
Guštajte na bokešku fjačinu uz bokun galetina, zborite bokeški i volite je u svaki stađon, svaki je mirakuo.
