Piše: Mr Bratislav PEJAKOVIĆ
Restrukturiranje predstavlja akciju sagledavanja postojećih performansi poslovnog entiteta, identifikovanje loših elemenata, a na osnovu analize i preporuku za veću efikasnost i adaptaciju na postojeće uslove, odnosno pripremu za neke nadolazeće uslove poslovanja. Restrukturiranje se kod nas u principu vezuje za loše firme, međutim po definiciji o restrukturiranju razmišljaju svi menadžeri koji misle unaprijediti poslovanje gdje oni najbolji uvijek razmišljaju o više koraka unaprijed. S obzirom na to da prilike kod nas nameću bavljenje lošim platišama, kako u vraćanju dugova bankama, tako i plaćanju dobavljačima, zaposlenima i državi, akcenat se u najvećem dijelu stavlja na loše dužnike.
Gdje su uzroci postojećeg stanja? Da li u neadekvatnom obrazovanju menadžera firmi i banaka, da li u neadekvatnoj pravnoj infrastrukturi, ili efikasnoti sudstva, da li u lošem izboru kadrova? Greška bi bila generalizovati izvore problema, ali u osnovi svega su (ne)edukovani ljudi, jer i pored najbolje napisanih propisa pogrešan kadar dovodi do lošeg stanja.
Loši krediti -posljedica nepoštovanja procedura: Bankarstvo je nauka koja se razvijala vjekovima, što znači da su razvijeni mehanizmi upravljanja na vrlo visokom nivou. Loši krediti su posledica nepostojanja adekvatnih, ili nepoštovanja procedura u sagledavanju zajmotražioca. Zašto je čovjek u fokusu svega? Jednostavno: osnovu sagledavanja zajmotražioca predstavlja - kako zvanična dokumentacija koja se analizira - tako ne manje bitni soft terms koji podrazumjevaju informacije mimo zvaničnih akata, ili detaljno poznavanje tržišta i aktera na tržištu koje banka pokriva. Sa relevantne adrese predsjednika IRF-a i dekana Ekonomskog fakulteta ukazano je na problematičnost objektivnosti, istinitosti izvještaja pravnih lica, a iz toga proističe gro problema i za banke.
Možemo pričati o londonskom, španskom, indonezijskom, ili podgoričkom modelu pristupu pomoći kompanijama u finansijskom problemu, ali treba platiti da bi se napravio odgovarajući due-diligance firmi da bi se utvrdilo da li ima potencijal za oporavak, što menadžeri firmi u problemima ne žele, ali se ne odriču automobila vrijednosti od 50-100 hiljada eura.
Traženje dodatnih kredita: Za oporavak svi do jednog dužnika traže dodatne kredite, u većini slučajeva neopravdano, ali ima i onih sa potencijalom. Kako ih identifikovati? Ukoliko banka radi reprograme bez sagledavanja potencijala povraćaja sredstava, to je samo kupovina vremena, bez plana šta poslije. Bankama je zakonom propisano do kojeg nivoa mogu da uđu u vlasničku strukturu drugih pravnih lica, što je opravdano, jer su finansijske institucije, a ti limiti su daleko ispod iznosa gubitaka po lošim kreditima.
Dakle: ili neki Fond, ili država moraju intervenisati tamo gdje ima potencijala, investirati, što znači u većini slučajeva i ulazak u vlasničku strukturu, da bi takvom aktivom mogli upravljati, a potom i prodati. Postojeći pristup kroz prenos loših kredita na Banke majke, ili kvazi faktoring akcije prodaje loših kredita daje rezultat, ali trajan će biti samo ukoliko se ti loši krediti ne vrate u bankarski sistem Crne Gore. Rasprava koja je za očekivati u narednom periodu jeste ideja o osnivanju Banke za restrukturiranje, o čemu u okruženju ideja postoji od 1997.godine a kapital bi bio 51 odsto državni, dok bi poslovne banke mogle (morale one koje prodaju svoju lošu aktivu) kupiti do 10 kapitala te banke. Izlaz iz krize je u prepoznavanju sopstvenih kvaliteta i priznavanju grešaka, prihvatanje dobrih iskustava sa strane i valorizaciju prirodnih resursa đe će gro koristi ostati u Crnoj Gori.
(Autor je radio u Centralnoj banci, vodio projekt Svjetske banke u CG i ima značajno iskustvo u radu komercijalnih banaka, od tretiranja banke u problemima do restrukturiranja...)
