„Pozitivni bi, da sam im ja babo, odlučnije Đukanoviću saopštili da Crna Gora nije održiva kao nezavisna država ako mjera stvari bude on i njegova zločinačka organizacija”, piše Perović, nazivajuži „groteksnim” to što Đukanović govori o četnicima i (političkim) početnicima, a političku moć je, dodaje sutor, stekao kao četnik i početnik”.
Perović se u tekstu najvišim dijelom bavi predsjednikom DPS-a, Milom Đukanovićem, nazivajući ga nizom teških kvalifikacija „malim, srednjim, velikim” i, na kraju, „mega kriminalcem”, „čiju će kriminalnu zloupotrebu independističke ideje pamtiti istorija”, te „čovjekolikim stvorom”, „permanentnim izdajnikom koji je sve u karijeri ostvario prevarama i izdajstvima”.
„On odavno priča o mojim političkim ambicijama, jer ga je strah da bi mu moj politički angažman oduzeo nekoliko procenata podrške independista, što bi značilo njegov politički kraj”, tvrdi Perović, zaključujući:
„Možda će Đukanović pobijediti i na ovim izborima, ali je u strahu jer u ovom trenutku njegova sudbina, moguće i sloboda, zavisi od procenta i po biračkog tijela.”
