“U redu je da neko ne razumije koji je cilj okupljanja i koju su poruku sinoćnjim performansom ove žene poslale SPC i čitavoj javnosti povodom prikazivanja filma Borisa Malagurskog“, poručila je Petrović.
Dodaje, i da je u redu da se ne slaže bilo ko sa njihovim načinom i organizacijom performansa.
“Većinu žena poznajem i znam što pišem i zato: nije u redu svrstavati ih u bilo koji politički tabor jer je laž; nazivati ih neprimjernim imenima i preispitivati njihovu moralnost i kredibilitet, vrijeđati i omalovažati jer bi se mnoge/mnogi zastiđeli od tih žena kada bi se sreli sa njima ‘oči u oči'”, navela je Petrović.
Istakla je da bi trebalo da nam kao društveno odgovornim osobama imponuje njihova hrabrost i što su sinoć dostojanstveno odoljele napadima onih koji zagovaraju ideologije fašizma, klerofašizma, nacizma, rasizma.
“Ove žene nisu nepoznate široj javnosti kroz svoj javni rad, a što su u jednom haotičnom i opasnom momentu otkrile i da su feministkinje govori upravo o njihovoj hrabrosti i svjesnosti trenutka države Crne Gore u kojem su stale na braniku pravih vrijednosti i svoje ne slaganje sa retrogradnim ideologijama učinile javnim, na poseban način i mnogima neshvatljivim oblikom izražavanja”, poručila je Petrović.
Prema njenim riječima bolje bi bilo da se oni koji se na netačan, ponižavajuci i uvredljiv način bave “Bogougodnicama”, pozabave opasnom prijetnjom koja je došla od poslanice iz Skupštine Crne Gore Jelene Božović koja je javno u “živom” skupštinskom prenosu izrazila potrebu za mogucim stvaranjem paravojnih formacija koje bi branile Cetinjski manastir.
“Na to se ćuti,ali se bez razloga napadaju feministkinje i aktivistkinje neformalne ženske organizacije Bogougodnice i ne osuđuju svi napadi i rizici koje su sinoč doživjele!”, naglasila je Petrović.
Poručuje, da bi bar trebale da razumiju one koje su sredinom 90-tih doživljavale slične prijetnje na uličnim “stajanjima” protiv rata, nasilja, represije…
“I nije valjda naše ekskluzivno pravo da samo i jedino mi u Crnoj Gori možemo reći da smo ‘dobre i jedine’ feministkinje iz 90-tiha, a da na izjašnjavanje drugih feministkinjama bačamo ‘drvlje i kamenje’ dovodeći u sumnju njihovu potrebu za postojanjem i preispitujući njihovu opravdanost za takvim izjašnjavanjem! Oblici građanske demokratije se uče kroz mirne proteste, nepristajanjem na nasilje, represiju, poštovanjem ljudskih prava i transformacijom ćutanja i trpljenja u vidljivu akciju otpora”, zaključila je Petrović.
