Povećanje broja prijavljenih slučajeva nasilja u porodici, kao i porast slučajeva femicida potvrda je da je i tokom 2024. godine rodno zasnovano nasilje bilo jedan od ključnih problema crnogorskog društva.
Protesti protiv neadekvatnih kazni za nasilnike, upozorenja brojnih nevladinih organizacija o ozbiljnosti problema i, uprkos tome, četiri femicida - slike su koje ćemo pamtiti iz 2024. godine.
Crna Gora u vrh liste zemalja sa visokom stopom femicida
Prema riječima Aide Petrović, izvršne direktorice Crnogorskog ženskog lobija, negativni trendovi doveli su Crnu Goru u vrh liste zemalja sa visokom stopom femicida.
“Došlo je do povećanja nasilja nad ženama u svim pojavnim oblicima, kakou porodici tako i u svim sferama društva. Povećanje nasilja nad ženama kao i broja femicida šalje jasnu poruku da muškarci osjećaju nadmoći nad ženama, da smatraju da raspolažu životom žene, da je njihovo pravo da vrši nasilje nad njom pa i da je liši životasamo zato što je žena. Obično naše konzervativno, patrijarhalno društvo, prepuno predrasuda i sterotipa prema nasilju nad ženama, podstiče tezu da je porodica privatna stvar i da se ne treba miješati čak ikada imaju saznanjai dokaze da žena, a često i đeca, trpe kontinuirano nasilje”, kaže Petrović.
Shvatanje nasilja nad ženama kao porodične situacije, upozorava, često je dominantno i među profesionalcima u institucijama sistema.
“Ženi ne vjeruju u iskaz o nasilju čak i kada postoje ljekarski nalazi, prijeteće i nasilne poruke, vraćaju je u žarište nasilja sa porukom “da će biti bolje, da se neće ponoviti “ jer trebaona, žena žrtva nasilja, da očuva “svetinju” braka, zajednice, partnerskog odnosa”, ističe Petrović.
Sankcije blage i podsticajne za nasilnike
Kada je riječ o sankcijama, ni u godini za nama ništa se, kaže, nije promijenilo.
“Sankcije prema nasilnicima su najčešće blage i podsticajne da se djelo nasilja ponovi, što je često slučaj pa umjesto adekvatne sankcije nasilnik bude ohrabren na izvršenje novih oblika nasilja koji bivaju sve češci i brutalniji prema ženi žrtvi. Tako se vrtimo u “začarnom” krug nasilja bez pravovremene zaštite žena žrtava, sa velikom mogućnošću da, ukoliko đeca prisustvuju situacijama nasilja, i oni bivaju žrtve sa traumaičnim i teškim posljedicama”, ističe sagovornica Analitike.
29
Kako upozorava, te posljedice oni nerijetko prenose kasnije u porodice kojeosnivaju kao odrasle osobe je rčesto preuzimaju obrasce ponašanja koje vide kod svojih roditelja, nastavljajući ciklus nasilja kroz generacije.
Kako kaže, 2024. godina donijela je nazadovanje već osvojenih ženskih ljudskih prava. Usklađivanje zakona sa evropskim zakonodavstvom i drugim pozitivnim primjerima i praksama ne znači, ukazuje ona, baš ništa za žrtve ukoliko se zakonodavne norme ne primjenjuju ili je primjena selektivna.
“Problem je mnogo dublji nego što ga institucije sistema i donosioci odlukavide i više je sistemski i društveni problem, tebi ga tako i trebalo rješavati, ali se tome ne prisupa na takav način. Nasilje nad ženama, koje se sve više manifestuje i vidljivo je u različitim oblicima – fizičkom, psihološkom, ekonomskom,seksualnomi digitalnom – ostaje duboko ukorijenjen problem u našem društvu koji prevashodno pogađa žene žrtve nasilja, ali i samu porodicu i čitavo društvo. No, to se nije pokazalo kao alarmantno stanje i pređena “crvena linija” kojom bi se donosioci odluka i institucije sistema pozabavile hitno i neodložno kako bi se stvari bar donekle sanirale”, ističe Petrović.
Rodno zasnovano nasilje nije prioritet vlasti, servisi podrške nedovoljni
Ona podsjeća da ni u godini za nama ovaj problem nije bio u agendi političkih partija i institucija, uprkos činjenici da su u 2024. života lišene četiri žene.
“Iako su mnogi zakoni uvedeni, a javnost sve više upoznata s ozbiljnošću problema, društvene norme i nedostatak adekvatne instiucionalne podrške i dalje predstavljaju prepreku ženama koje trpe nasilje. Servisi podrške i pomoći za ženežrtve nasiljasu sa minimalnim mjestima za prihvat, a krizni centri se ne otvaraju . Takođe, vrlo je prisutnoselektivno finansiranjeorganizacija koje se bave ženskim ljudskim pravima i najčešće zavisi od volje političkih i institucionalnih moćnika kada oni procjeneda li je ili ne onaj ko predstavlja organizaciju politički i partijski podoban i da li je kritički nastrojen prema njihovom (ne)radu i politikama koje vode”, kaže Petrović.
Dodaje i da u takvim situacijama najviše trpe žene žrtve nasilja jer im se često ne pružadobra i kvalitetna zaštita i podrška.
Nemamo strategiju odbrane ni mjere prevencije vršnjačkog nasilja
Da je nasilje u društvu na zabrinjavajućem nivou svjedoče iI brojni slučajevi obračuna među djecom školskog uzrasta, a posljednji - prebijanje dječaka u dvorištu OŠ “Pavle Rovinski “ u Podgorici obilježio je kraj godine.
Crna Gora je sa pažnjom pratila i suđenje dječacima iz Bara koji su nožem izboli vršnjaka Darisa Mujića i ugrozli mu život.
Vršnjačko nasilje bilo je i u godini za nama jedan od najvećih problema crnogorskog društva, osjenjuje za Analitiku izvršna direktorica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović.
“I, nažalost, još nijesmo svjesni koliki je problem i šta nam sve signalizira. Godine prolaze, a mi nemamo konkretan odgovor. Ne primjenjujemo sve što smo usvojii, institucije ne sarađuju među sobom, nemamo suštinski važnu podršku porodicama djece koja pokazuju neprimjereno ponašanje, ali ni djeci žrtvama, nemamo podatke ni evidencije iako su obaveze da se vode … U stvari, nemamo ni osnovni sistem odbrane, a o prevenciji da ne govorim. Prevencija nijesu radionice, a to jedino radimo”, ističe Mihailović.
U protekloj godini nije se, naglašava, dogodilo apsolutno ništa po pitanju konkretnih koraka za prevenciju i postupanje protiv nasilja među vršnjacima.
“Ono što se desilo, a što se mora izdvojiti, iako nerado, je da smo imali nasilje među djecom koje se kvalifikovalo kao pokušaj ubustva, odnosno bilo je tako teško da je djetetu bio ugrožen život. I to je poraz svih nas, posebno jer se pokazalo da su počinioci oni koji su već radili slično.Dakle, nijesmo ništa uradili da pokušamo da promijenimo devijatno ponašanje, nego smo pustili da se dese i gore stvari. I to vam je tipični primjer kako crnogorsko društvo "rješava" ovu problematiku”, ističe Mihailović.
Obaveza države da pomogne žrtvi, ali i djeci koja imaju problem sa nasilnim ponašanjem
Sagovornica Analitike konstatuje da je odnos nadležnih organa prema ovom problemu bio isti kao i svih prethodnih godina.
“Od komentara da je vršnjačkog nasilja uvijek bilo, da ga nema više nego se o tome više govori, do okrivljivanja medija da doprinose neprimjerenom ponašanju djece i mladih i upiranjem prsta u porodicu: "Sve polazi iz kuće". Sve je to negiranje sopstvene odgovorosti jer su upravo institucije odgovorne i za sve ovo što navode kao opravdanje”, naglašava Mihailović.
Pita i šta kome znači rečenica: “Sve polazi iz porodice” i hoće li djetetu žrtvi i njegovim/njenim roditeljima biti lakše od toga. Obaveza je države i institucija, ističe, da nađu mjere podrške za porodice čija djeca se ponašaju neprimjereno, i da im pomogne ili natjera da to ponašanje mijenjaju.
“Ako nas pitate, to nam je, osim neprimjenjivanja postojećih propisa, glavni problem i na tome se mora raditi. Mora postojati podrška porodicama onda kada je najpotrebnija, jer se upravo tako stvari mijenjaju. To ne procjenjujemo nego tvrdimo iz sopstvenog iskustva rada sa porodicama”, poručuje Mihailović.
