Prema njegovim riječima najzačajni period i temelj današnje evropske Budućnosti vidi u dolasku možda i najboljeg trenera sa prostora Balkana Vinka Kandije.
„Tada je donesena jedna jako bitna odluka, što se ispostavila kao izuzetno važna. Slobo Filipović, koji je bio jedan od rijetkih jugoslovena član MOK-a, zatim Rade Biljo Đuričković sa ostalim članovima koji su činjeli upravu donijeli su odluku da se fuzioniše Budućnost i Titexa. Oni su iskoristili svoj uticaj i doveli Vinka Kandiju. Njegovim dolaskom kreće meteorski uspon Budućnosti u rezultatskom smislu ali i još važnije izgrađen je temelj na pravim vrijednostima koji će utrijeti put svim sledećim generacijama“ kazao je Petrović za TvE u emisiji „Na kraju dana“.
Kako je kazao u svom gostovanju Budućnost je i tada kao i sada mijenjala naziv, jer su entuzijasti kao i danas davali novac klubu i u svakom periodu je bilo lijepih i manje lijepih trenutaka u dugogodišnjem boravku na klupi ali i u upravi Budućnosti.
„Najljepši je bio osjećaj pripadnosti od strane publike. Nismo mogli ulicom proći, svi su nas svojatali, svi su željeli da uđu u Sportski centar. To je bilo nevjerovatno, koja je to bila atmosfera u dvorani i taj odnos je doprinio da svako to pamti, a posebno akteri. Teško je bilo kada izgubimo utakmicu, pa put nazad, tu nema spavanja ali rezultati koji su za ponos sve to potiru“ emotivno je Petrović.
On je naglasio da je Budućnost danas uprkos slaboj ligi okosnica reprezentacije, koja je kroz generacije iznjedrila mnogo vanseriskih igračica i nastavila da niže uspjehe.
„ Prve generacije su utrle put u debelom snijegu i očistile put za one nakon njih. U sportu je najteže pobijediti i napraviti podvig, samo teže od toga je to ponoviti. Budućnost je to uradila makar 6 puta na evropskoj sceni“ jasan je bivši trener podgoričkog kluba.
Gostujući u emisiji „Na kraju dana“ Petrović kazao je da je Budućnost Bemax ali i naša reprezentacija prepoznata u svijetu i da je izuzetno poštovana od strane rukometnih velesila, te da je prosto neshvatljivo da neko to ne poštuje ili ne prepoznaje kao originalnost.
„Ođe se samo broji ono što se zove ova godina i Liga šampiona. Od pada SSSR, savezi počinju da ulažu u rukomet, poput Skandinavije, Francuske, Njemačke i stvorio se veliki broj dobrih igračica. Tada u to doba bila su dominantna tri kluba koji su do tada osvojili najviše trofeja Kupa šampiona, to su Spartak iz Kijeva, Hipo Banka iz Beča i Radnički iz Beograda. Oni danas ne postoje na rukometnoj mapi ali iz istog tog vremena postoji Budućnost“!
