Rekao je da je žrtva revanšizma. Upitan koji će da budu njegovi naredni potezi, odgovara da će pokušati da dođe do kraja sa presudom i rješavanjem svog pravnog statusa. Pićurić je kazao i da je ovo prva pravosnažna presuda u slučaju smjena direktora.
Nakon što je Pićurić smijenjen u januaru, on je nastavio da radi kao profesor.
Sud je, između ostalog, zaključio da ne stoji ocjena Ministarstva da je Pićurić zloupotrijebio položaj direktora, između ostalog, prilikom postavljanja video nadzora, jer njegova krivica nije utvrđena. Odnosno, protiv Pićurića nije pokrenut postupak pred nadležnim sudom da se dokaže da se oglušio o zakon.
Iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta ranije su saopštavali kako očekuju da u njihovu korist bude epilog 157 tužbi koje su smijenjeni direktori škola protiv njih pokrenuli, ali su pojedini advokati poručivali da je to nemoguće. Ministarstvo je masovno smijenilo direktore optuživajući ih da nijesu formirali na vrijeme školske odbore, ali oni to, kako su odgovarali, nijesu mogli da učine zato što taj resor nije delegirao svoje članove.
Ranije je za naše novine advokat Mladen Tomović kazao da je u slučajevima smijenjenih direktora sporno što je donešeno rješenje o njihovom razrješenju, a da prije toga nije sproveden postupak u kome bi smijenjeni direktor mogao da iznese svoje argumente i da se onda donese zakonita odluka. Tomović je branio razriješenog direktora Policijske akademije u Danilovgradu, koji je, takođe, ostao bez direktorske funkcije u januaru, i u tom slučaju je sud, kako je objavljeno, u novembru prošle godine presudio u njegovu korist. Tomović je kazao tada da očekuje da ta presuda bude putokaz ostalim prvostepenim sudovima, odnosno da se na istovjetan način ispišu ostale presude. Kako je tada poručio, ključni osnovni razlog za poništaj odluke o razrješenju je nesprovođenje odgovarajućeg postupka utvrđivanja odgovornosti.
Kada se poništi rješenje o smjeni direktora, prema njegovoj ocjeni, moguće su dvije situacije. Ako smijenjeni direktor nije zasnovao bilo kakav radni odnos, onda ostvaruje pravo da tužbom za naknadu štete potražuje odgovarajući iznos štete koji bi se ogledao u svakomjesečnoj zaradi, od trenutka razrješenja do isteka mandata, uvećan za iznos kamate za svakomjesečno novčano davanje na ime zarade. Pripadaju mu i doprinosi koje je tužena obavezna da isplati, kao i sudski troškovi na ime advokatskih usluga, ukoliko je podnosilac tužbe imao kvalifikovanog punomoćnika advokata.
Druga situacija se odnosi na one koji su nastavili da rade, odnosno zasnovali su drugi radni odnos, kao što je to uradila većina smijenjenih direktora – raspoređeni su na radna mjesta nastavnika. Oni bi na osnovu pravosnažne odluke mogli da ostvare samo razliku zarade između pripadajuće plate direktora i plate koju imaju kao nastavnici. Tomović objašnjava da bi se ta razlika obračunala za cjelokupan period do isteka mandata, uz uvećan iznos zakonske kamate i sudske troškove, ako su imali advokata.
Masovna smjena direktora realizovana je po izmijenjenom Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju. Tada je saopštavano da se navodno želi osloboditi obrazovni sistem od partijskog uticaja. Bratić je govorila da više neće biti potrebna partijska knjižica kao uslov da neko bude na direktorskoj funkciji. Iako i dalje tvrdi da je sprovedena depolitizacija obrazovnog sistema, pojedini poslanici opozicije su u Skupštini javnosti predočili drugačije dokaze – da su nova direktorska mjesta podijeljena po dubini, između partija. Objelodanili su tabelu gdje je sve to uređeno po Dontovoj formuli.
