Društvo

"Partijsku politiku u obrazovanju moramo zamijeniti obrazovnom politkom koja je posvećena isključivo obrazovanju"

Backović: PISA 2022 je sunovrat - kako do oporavka

Na pitanje zašto je rejting Crne Gore po rezultatima PISA nezadovoljavajući i zašto je došlo do reskog pada postignuća naših učenika odgovor nije jednostavan jer je na to uticalo više faktora iz samog obrazovnog sistema i van njega. Može se reći da su ovi rezultati posljedica svih problema koje je imao obrazovni sistem i do 2018. godine: društveni ambijent, nedovoljno finansiranje sistema, nedostatak školskog prostora, neodgovarajući obrazovni programi, reproduktivni oblik nastave, politizacija i klerikalizacija sistema itd.

Backović: PISA 2022 je sunovrat - kako do oporavka Foto: UGC
Slobodan Backović
Slobodan BackovićAutor
Antena MIzvor

Rezultati PISA 2022 međunarodnog testiranja petnaestogodišnjaka objavljeni su 5. decembra. Rejting Crne Gore na listi testiranih zemalja OECD lošiji je nego 2018. godine. Do tada smo imali blagi rast rezultata a za rezultate iz 2022. moglo bi se reći da je to sunovrat. Tako su postignuća u odnosu na 2018. godinu iz matematike bila manja 24, iz čitanja 16 i nauke 12 poena.

Kao i na prethodnim testiranjima naši petnaestogodišnjaci postigli su slabije rezultate od prosjeka zemalja OECD: iz matematike 406 (OECD 472), čitanja 405 (OECD 476) i prirodnih nauka 403 poena (OECD 485). Sličan uspjeh u matematici imali su dječaci i djevojčice, u čitanju su djevojčice bile bolje 36 bodova a u nauci 8 bodova. Ako postignuće od 20 poena odgovara jednoj godini školovanja, onda naši učenici kasne u školovanju, u odnosu na prosjek zemalja OECD, u matematici i čitanju 3,5 godina i nauci 4 godine.

Postignuća učenika na PISA testu se rangiraju u 6 nivoa. U kontekstu ciljeva UN-a za održivi razvoj, nivo 2 odgovara „minimalnom nivou znanja“ koji bi sva djeca trebalo da steknu do uzrasta od 15 godina.

Procenat naših učenika koji dostigao nivo 2 iz matematike (420 poena) je 40% dok je taj prosjek u zemljama OECD 69%. Učenici koji su dostigli nivo 2 iz matematike imaju osnovno razumijevanje funkcionalnih odnosa i mogu riješavati probleme koji uključuju jednostavne odnose: prosjek, procenat, sposobni su za jednostavno tumačenje rezultata.

Nivoe 5 i 6 (više od 607 bodova) iz matematike dostigao je 1% naših učenika (OECD prosjek 9%).

Nivo 2 (407 bodova) iz čitanja dostiglo je 47% naših učenika (prosjek u zemljama OECD je 74%). "Čitaoci na nivou 2 mogu prepoznati glavnu ideju u dijelu teksta umjerene dužine. Oni mogu razumjeti odnose ili tumačiti značenje unutar ograničenog dijela teksta..."

Najviše nivoe 5 i 6 (626 bodova) dostigao je 1% učenika (OECD prosjek 7%). "Ovi učenici mogu razumjeti dugačke tekstove, baviti se konceptima koji su apstraktni....",

Nivo 2 (410 bodova) iz nauke dostiglo je 45% učenika (OECD prosjek 74%). Nivoe 5 i 6 (633 bodova) koje dostiše u prosjeku 7% učenika iz zemalja OECD nije dostigao nijedan naš učenik.

Rezultati PISA 2022 pokazuju da je pocenat naših učenika, iz svi oblasti, koji nije dostigao nivo 2 u odnosu na 2018. uvečan i to: matamatika 14%, čitanje 11% i nauke 7%. Ono što se tiče rezultata a prvo pada u oči, osim niskog rejtinga Crne Gore u odnosu na prosjek OECD, je veliki procenat funkcionalno nepismene djece (preko 50%) i zanemarivo mali procenat učenika koji su dostigli najviše nivoe postignuća u svim oblastima. Slični ovim su bili i rezultati testiranja PISA 2018.

Gdje se izgubilo (10-15)% dobitnika "Luče" i šta je sa srednjim ocjenama naših osnovnih škola koje su kod svih od 4-5? Može se reći da su rezultati koje pokazuje PISA posljedice "bolesti" našeg obrazovnog sistema kojeg treba liječiti da bi se on opopravio.

Iz odgovora učenika saznajemo (samo neki odgovori):

- da su "učenici sa socio-ekonomskim prednostima (25%) nadmašili učenike u nepovoljnom položaju (25% najugroženijih) za 67 bodova iz matematike."

- da je pripadnost školi visoka (oko 85%)?,

- Ispitni centar iz upoređenja Crne Gore sa prosjekom zemalja OECD navodi da su prednosti naših učenika: "psihičko blagostanje, otpornost na stres i poteškoće, društveni odnosi, balans između škole i slobodnog vremena, otvorenost prema različitostima" (koliko ovo odgovara realnom stanju?),

- naši učenici dva puta više bježe sa časova od prosjeka OECD, dok su cjelodnevna odsustva i kašnjenja u školu iznad prosjeka OECD,

- zadovoljstvo životom naših učenika je iznad prosjeka OECD,

- slično zemljama OECD, (21-23)% učenika u Crnoj Gori je izjavilo da su bili žrtve maltretiranja barem nekoliko puta mjesečno,

- procenat roditelja koji su bili uključeni u rad škole je smanjen u odnosu na 2018. (63%) i bio je 32%.

- u Crnoj Gori je 76% od testiranih učenika pohađalo jednu ili više godina predškolsko obrazovanje (OECD prosjek 94%. Učenici zemalja OECD koji su pohađali predškolsko su imali veća postignuća iz matematike od onih koji nijesu pohađali predškolsko).

- u Crnoj Gori 2% učenika je ponavljalo razred (OECD prosjek 9%),

- "U Crnoj Gori je 90% učenika pohađalo školu u kojoj su direktori imali glavnu odgovornost za zapošljavanje nastavnika (OECD prosjek 60%)"? (očigledno je da naši učenici nijesu znali da su se nastavnici posljednjih desetak godina zapošljavali u školama isključivo preko ministarstva).

Na pitanje zašto je rejting Crne Gore po rezultatima PISA nezadovoljavajući i zašto je došlo do reskog pada postignuća naših učenika odgovor nije jednostavan jer je na to uticalo više faktora iz samog obrazovnog sistema i van njega. Može se reći da su ovi rezultati posljedica svih problema koje je imao obrazovni sistem i do 2018. godine: društveni ambijent, nedovoljno finansiranje sistema, nedostatak školskog prostora, neodgovarajući obrazovni programi, reproduktivni oblik nastave, politizacija i klerikalizacija sistema itd.

Ovome treba dodati i uticaj perioda epidemije Covid 19 kada su časovi skraćivani na 30 minuta i škole bile zatvarane a nastava se odvijala onlajn. Ovdje se treba prisjetiti da su sve osnovne škole koje su imale manje od sto učenika (prosjek 11 učenika po razredu) i osnovne škole koje su radile u jednoj smjeni (ukupno 92 osnovne škole) kao i sva područna odjeljenja osnovnih škola u kojima učilo 11,5% osnovaca, mogle imati regularnu nastavu, bez ograničenja. I te škole su zatvorili i uveli im onlajn nastavu čak i tamo gdje onlajn nastave nije moglo biti. Time je, tada, djeci iz ovih škola učinjena nepravda i ugrožen i onako upitan kvalitet njihovog obrazovanja.

Zbog budućih promjena u sistemu obrazovanja i prije definisanja promjena, koje su neophodne, treba razmotriti:

-društveni ambijent i sistem vrijednosti u kojem će raditi i radi obrazovni sistem (motivacija za sticanje znanja),

-odnos državnih vlasti prema obrazovnom sistemu (finansiranje, školska infrastruktura, uticaj na kadrovsku politiku u obrazovanju),

-kako poboljšati uslove u kojima djeca uče (prostorni i drugi kao što su grijanje i osvjetljenje, didaktički materijali) i nastavnici rade?

-kako sa dosadašnjeg rada sa djecom (reproduktivni) preći na aktivnu nastavu i razvijanje kritičkog mišljenje kod djece? kako djecu osposobiti da sama uče? kako vratiti obrazovanju vaspitnu ulogu (posebno moralnu)?

-broj sati boravka naša djeca u učionici u obaveznom devetogodišnjem obrazovanju najmanji je u Evropi. Treba li povećati u nastavnim planovima nedjeljni broj časova?

-godišnje nastavnici u Crnoj Gori rade dva puta manje sati od nastavnika u javnom obaveznom obrazovanju zemalja OECD, u učionici provode 30% manje vremena od nastavnika u zemljama OECD. Da li je potrebno povećati nedjeljnu normu za nastavnike?

-kako napraviti promjene obrazovnih programa (planova i predmetnih programa),

-da li decentralizovati (posebno zapošljavanje u javnim obrazovnim ustanovama) i deregulisati obrazovni sistem i u kojoj mjeri?

-koje obrazovne sisteme uzeti za uporednu analizu (iz egalitarnog, poput Finske, ili kompetitivnog društva),

-da li promjene u obrazovanju treba raditi transparentno uz obavezno učešće prosvjetnih radnika (prosvjetna zajednica, sindikat prosvjete, eksperata, roditelja (udruženje roditelja) i NVO (iz oblasti obrazovanja)?

-da li fakulteti koji obrazuju buduće prosvjetne radnike proizvode odgovarajući kadar i da li treba u potpunosti izmijeniti i obrazovne programe i način rada na tim fakultetima? (godinama se ukazuje na nepripremljenost nastavnika koji izlaze sa fakulteta za rad u učionici sa djecom).

-da li treba i kako promijeniti proceduru i uslove licenciranja i relicenciranja nastavničkog kadra?

-status malih osnovnih škola i njihovih područnih jedinica (optimizacija školske mreže),

-uvođenje "cjelodnevne škole" u malim školama, područnim jedinicama i školama koje rade u jednoj smjeni (napraviti strategiju za prelazak svih škola ne "cjelodnevne"),

-kako unaprijediti priznavanje inostranih obrazovnih isprava, itd.

Ako imamo namjeru i želju da unaprijedimo obrazovanje djece u Crnoj Gori, poslije destak godina, partijsku politiku u obrazovanju moramo zamijeniti obrazovnom politkom koja je posvećena isključivo obrazovanju i unapređenju kvaliteta obrazovanja. Predstoji težak i odgovoran rad.

Portal Analitika