Sudeći po anegdoti, dobar je znak da onomad, pri susretu u Beogradu, Aleksandar Vučić nije poljubio Dritana Abazovića.
Nakon napada SSSR-a na Čehoslovačku 1968. godine, vremešna Čehinja je tvrdila da je znala da će ih Rusi napasti: „Kad sam viđela da je u Čijerni Brežnjev poljubio Dubčeka, znala sam, jer, i moj Jerži kada me je god poljubio posle me je i …“
Ovoga puta, ne da nije bilo razloga za ljubljenje, nego je podanički emisar u liku Dritana uvatio fursat da u ime crnogorskog Slobodarstva, Čovječnosti i Čestitosti, sa kreatorima beogradske klero nacionalističke osvajačke politike dogovori Temeljni sporazum i pristane da otuđi duhovno nasljeđe crnogorske prošlosti.
Zlo vrijeme
Kolektivni legitimni vlasnici ukupnog crnogorskog nasljeđa dočekali su zlo vrijeme. Nakon višedecenijskog čerupanja, otimanja i falsifikovanja pojedinačnih entiteta crnogorskog identiteta, od strane beogradskih kvazi naučnih vandala, nijemo, poput balsamovane ptice, prihvataju da im sopstveni piljari otkidaju vitalne djelove crnogorskih tekovina i na noge nose, na dar, velikosrpskim klero-fanaticima u Beogradu.
SPC više od jednog vijeka u Crnoj Gori ne afirmiše istinskog Boga i anđele u liku božijem. Ona uporno nameće lažnog svetosavskog bogai demone plaćenih grobara crnogorskog slobodarstva, u liku lidera DF i„lažnog cara“ Dritana malog.
Crnogorske patriote, često, prihvataju ulogu živih kulisa oko žrtvenika na kome beogradski kleronacionalisti 21. vijeka u ime „srpskog sveta“ čereče živo identitetsko tkivo bića crnogorskog. Ponekad, dremljivo svjedoče, kako viševjekovna iskustvena tradicija Crne Gore postaje žrtva maligne fikcije velikosrpstva uzblagoslov inkvizitora SPC.
Izmaštani i pripovijedački identitet o Crnoj Gori i Crnogorcima koji nameće ideološka velikosrpska radionica laži, nudi se kao istina, umjesto iskustvenog i životnog identiteta koga su stvarala pokoljenja predaka crnogorskih.
Generacije slobodarskih Crnogoraca su tvorci endemske istorije slobodarstva, Čovječnosti i Čestitosti. Tu iskustvenu, proživljenu stvarnost Crne Gore, pripovijedačkim falsifikatima ignorišu i prisvajaju vagabundi i emisari Beogradski.
Nepodnošljiva lakoća nemara
Na ruku tom zločinu ide deficit kolektivne kondicije identitetskog znanja o Crnoj Gori, kao posljedica dugoročne naučne, obrazovno- vaspitne i informativne dremljivosti nosećih sub-sistema obnovljene crnogorske države.
Tu nepodnošljivu lakoću nemara iskoristila je aktivna anticrnogorska, velikosrpska subverzivna politička aktivnost da hodom kroz legalne institucije države razara identitetsku supstancu Crne Gore.
Kvazi naučni timovi iz Beograda nametali su lažno znanje kao istinu. Iz temelja crnogorskog trajanja vađen je kamen po kamen. Plasiraju se laži umjesto istina o crnogorskim entitetima državotvornog crnogorskog identiteta. Sve što je nosilo pridjev crnogorsko „postajalo“ je srpsko. I pisci i štamparije i knjige i događaji i svetinje i manastiri…
A onda se pljačkaši i otimači javljaju, u arogantnom liku srpskog oligarha, da kažu da Crna Gora nema (otetih) solidnih entiteta za održivu stabilnu državu.
Pljačkaš kažnjava opljačkanog zato što ne posjeduje opljačkano?!
SPC je lažima i apologetskim dogmama o „božijem narodu“ postala najbogatiji manipulativni subjekt u Crnoj Gori.
Vladike SPC više vole helikopterski desant na crnogorske svetinje nego što brinu kako će ući kroz vrata raja. Dok licemjerno ponavljaju da Bog ne voli bogataše i da će kamila prije proći kroz iglene uši nego bogataš kroz vrata raja, uporno otimaju tuđe, voze se blindiranim automobilima a mnogi od njuh uživaju u razvratu pedofilije.
Crnogorci neće da budu Srbi!
Obećava li ovakav trend Crnogorcima sudbinu Jevreja ili danas Ukrajinaca?
Jevreji nijesu htjeli biti arijevci, a Ukrajinci neće da budu Rusi. Nacisti su ubijali Jevreje da ne bi „degenerisali“ cio ljudski rod, a Rusi ubijaju Urajince jer su proglašeni nacistima i prijetnjaRusima.
A Crnogorci neće da budu Srbi!
U nekoj konstelaciji novih globalnih geopolitičkih odnosa, postojanje malignogideološkog jezgra kakav je „srpski svet“, može postati poguban za opstanak Crnogoraca i crnogorskog nacionalnog identiteta.
I genocid u Srebrenici je, onomad učinjen, u ambijentu iste ideološke matrice koja je i danas konstanta u temelju ideološkog Projekta zla, velikosrpskih iluzija.
Može li takav Projekat i Crnogorce proglasiti nacistima, kao Rusi Ukrajince, i učiniti ih legalnom metom za militantne krstaške inkvizitore u navodnom oslobađanju „srpskih zemalja i srpskog roda“?!
Možda može, ako se neki novi „Fatić“ u vili Gorica sruči u zagrljaj beogradskom osvajaču?!
Ali svi kolektivni zločini i Hitlera i Putina i Miloševića, posljedica su nasilnog ostvarenja fikcija patokratskih autokrata koje su se završile tragično.
Njihovi kreatori ostavili su potomcima u nasljeđe traume za dugoročnu kolektivnu mržnju među nevinim ljudima različitih rasa, vjera i nacija.
Snaga crnogorskog slobodarstva
Crnogorcima i patriotama Crne Gore i Crnoj Gori mogu se otimati i falsifikovati entiteti materijalnog i kulturnog nasljeđa, ali im se ne može oduzeti endemski slobodarski duh koji je kadar naći iskru u kamenu crnogorskom i njom upaliti kolektivnu snagu crnogorskog slobodarstva.
Ne mogu saraori i vazalibiti uzor crnogorskoj Čovječnosti i Čestitosti, niti mamac da ljudska tanjevina zamijeni Ljudskovinu koja je vijekovima ovjeravana u borbama za slobodu Čovjeka crnogorskog, i slobodu Crne Gore. One ne mogu biti barabar!
