„Hvala našim porodicama koje su nas podržavale, hvala svima vama koji ste uvijek bili uz nas, ovo nikada nećemo zaboraviti“, zahvalila se kapitenka Maja Savić pred više hiljada ljudi koji su potpuno ispunli centralni podgorički trg.
Crnogorski olimpijci doputovali su oko 1 sat izjutra na aerodrom u Podgorici gdje su održali prvu kratku konferenciju za novinare. Nakon toga izašli su pred više od hiljadu ljudi koji su došli da ih sačekaju ispred aerodromske zgrade; skandiranje, navijačke baklje... Crnogorski olimpijci, predvođeni srebrim rukometašicama ušli su u dva crvena autobusa, specijalno napravljenim sa otvorenim gornjim spratom. Od aerodroma se do Podgorice formirala impresivna, višekilometarska kolona automobila okićenih crvenim državnim zastavama. Pri samom ulazu u Podgoricu, uz magistralu, kod nadvožnjaka u naselju Zelenika, bio je postavljen veliki, desetometarski crveno-žuti balon napunjen helijumom, koji je, kao neka simbolična dobrodošlica, dočekao olimpijce.Prava erupcija oduševljenja, skandiranja prepoznatljive navijačke pjesme „Ti si naša prva ljubav, Crna Goro volim te...“ i vatra navijačkih baklji, dočekali su naše olimpijce. Građane su prethodna tri sata na trgu zabavljali poznati crnogorski pjevači, izvođači Nina Petković, Božo Bulatović, Slobodan Kovačević, grupa Perper, Bojan Marović, Dragoljub Đuričić sa grupom bubnjara.
Svaka rukometašica je docekana ovacijama, a Bojani Popović su okupljeni nekoliko puta skandirali „Bojana ostani“; navijači su pozivali i Katarinu Bulatović da promijeni iznenadnu odluku o povlačenju iz reprezentacije.
„Ostaću u Podgorici, u Crnoj Gori, biću sa vama uvijek, ali na neke druge načine“, obećala je, sva u suzama, Bojana Popović, koja se finalnom utakmicom protiv Norveške oprostila od crnogorske reprezentacije. Finale OI bila je i posljednja utakmica i Maje Savić.
Kada se iz zvučnika zaorila pjesma „Najbolje su najbolje, crnogorske ajkule...“ začuli su se usklici oduševljenja i složno je skandirano crnogorskim vaterpolistima koji su izlazili na binu. Ovacije i uzvikivanje imena i prezimena momaka bila je potvrda da su navijači znali da cijene veliki trud Janovića, Zlokovića, Ivovića i drugova, i da nijesu izgubili naklonost navijača zbog toga što u dva navrata nijesu uspjeli da se dokopaju olimpijske medalje. „Hvala vam što nas i dalje podržavate, pozdravimo naše junakinje, rukometašice Crne Gore“, skromno se obratio razdraganoj masi Nikola Janović, burno pozdravljen skandiranjem „Vi ste naše zlatne ajkule...“
Okupljenoj masi se obratio i predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, ali tokom kratkog govora nije bio pozdravljen ni nalik olimpijcima, već se tokom njegovog govora moglo čuti mnogo negodovanja i zvižduka.
Svi crnogorski olimpijci su poimenici pozdravljeni tokom večeri, a program svečanog dočeka potrajao je do duboko u noć: negdje poslije tri sata vrelim vatrometom okonćano je slavlje. Podgoričkim ulicama je dugo zatim odjekivao zvuk automobilskih sirena iz kolona vozila koje su krstarile gradom do pred zoru.
