Oni su kao ključni dokaz naveli svjedočenje Momira Bulatovića u prvostepenom postupku pred Višim sudom u Podgorici 12. novembra 2010.
- Ovo svjedočenje ima karakter neposrednog dokaza najveće dokazne snage zbog toga što je Bulatović u vrijeme izvršenja zločina bio šef države, uz Đukanovića, tadašnjeg predsjednika vlade, jedan od dva najviša i najodgovornija organa izvršne vlasti Crne Gore, kaže se u saopštenju.
Navodi se da bi, 24 sata nakon ovog i ovakvog, krunskog i samooptužujćeg svjedočenja, tužilaštvo koje je makar minimalno profesionalno i autonomno, koje nije partijski ili drugačije zarobljeno, proširilo optužnicu, makar na dvojicu, svjedočenjem apostrofiranih, najviših i najodgovornijih funkcionera izvršene vlasti.
- Naprotiv, jednoipogodišnjim ćutanjem, nereagovanjem i nepostupanjem po ovom svjedočenju, Vrhovno državno tužilaštvo je i samo sebe svrstalo, u krug najodgovornijih saučesnika odnosno pomagača počiniocima ovog zločina da izbjegnu pravdu, ocjenjuju Popović, Kočan i Pavlović.
Navodi se da je posredan dokaz o produženoj odgovornosti Đukanovića za zločin deportacija, činjenica da je, punih dvadesettri godine, bez prekida, najprije kao višestruki predsjednik vlade i države, a zatim, danas, i kao predsjednik vladajuće partije, nesporno politički najmoćniji pojedinac i funkcioner Crne Gore.
Samo ova činjenica može da objasni, zbog čega je slučaj deportacija, pred krivičnim sudom, kako se navodi, pokrenut sa zakašnjenjem od 17 godina, podizanjem optužnice 2009., kao i zbog čega, do danas ovaj predmet, pred tim sudom, nije odmakao od početka, prenosi Mina.
Ocjenjuje se da je uvjerljiv posredan dokaz o odgovornosti Đukanovića i tadašnjeg a najvećim dijelom i današnjeg vrha crnogorske vlasti, za ratni zločin deportacija iz 1992., i odluka građanskog suda o naknadi štete, odnosno poravnanju Vlade Crne Gore i dijela porodica žrtava deportacija od 26. decembra 2008.
U momentu kada je donijeta, ova odluka je pozdravljena, kako se navodi, kao oblik nedvosmislenog priznanja crnogorske vlade, ne samo da je zločin počinjen, nego i da su crnogorska država i vlast, za njega najdirektnije odgovorne.
- Razvoj koji je uslijedio, sa beskonačnom i beskrupuloznom opstrukcijom krivičnog postupka i odgovornosti, na ovu odluku, bacio je drugačije, čak dijametralno suprotno svjetlo, prikazujući je kao samo još jedan pokušaj izbjegavanja odgovornosti i zataškavanja, kaže se u saopštenju.
Navodi se da da ratni zločini, pa ni protiv civilnog stanovništva i čovječnosti, kakav je i zločin deportacija 1992., ne zastarijevaju. „I ne mogu biti objekt nikakvih tajnih međunarodnih diplomatija, realpolitika i abolicija“.
- Na žalost, u slučaju ovog zločina, postoje i takvi simptomi i znaci. Mi se i njima najodlučnije suprotstavljamo. Pozivamo domaću i međunarodnu demokratsku javnost, da nam u tom suprotstavljanju, kao i u daljoj borbi za kažnjavanje odgovornih a posebno najodgovornijih za ovaj zločin, pruže neophodnu podršku i zaštitu, poručili su Popović,Kočan i Pavlović.
