U tome jeste ključni problem: ministarkini pokušaji negiranja istine sagorijevaju i posljednje ostatke njenog kredibiliteta. Nažalost, i kredibiliteta Ministarstva odbrane kojim rukovodi.
U jučerašnjem nepotpisanom saopštenju Biroa za protokol i odnose sa javnošću – koje obiluje optužbama da Pobjedin tekst vrvi od ,,netačnih navoda i tvrdnji“ i ,,zle namjere“ – samo se potvrđuje da je Pobjeda otkrila tajnu koja u otvorenom društvu ne smije biti tajna.
Pritom, ministarka Injac, jer je ona ključna autorka demantija, nespretno ispravlja našu istinitu informaciju tvrdnjom da Šaranović nije podnio ostavku nego je, pazite sad – „odlučio da podnese ostavku, efektivno od 31. marta ove godine“.
Prizemna igra skrivalice. Šaranović je odlučio u ponedjeljak 1. marta, ali će ostavka biti „efektivna 31. marta“. Kakvo sjajno demantovanje! I još uvođenje novog glagolskog vremena. Osim onih prostih – prošlog, sadašnjeg i budućeg vremena - ministarka vojna je uvela modalnu upotrebu prošlog vremena, recimo: perfekat futur. Da parafraziram – juče je odlučio da podnese ostavku sjutra?!
Ko zna, da sam, kao ministarka, završio književnost na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, bilo bi mi jasnije. Ovako, ostalo mi je nedokučivo.
Kao i još jedno dostignuće apostolske Vlade Crne Gore koje se navodi u saopštenju. Pokušavajući da prebroji ono malo dana Šaranovića na mjestu prvog čovjeka OBD-a, ministarka Injac veli da je Šaranović imenovan „na sjednici Vlade održanoj 22. 1. 2021. godine…“
Zanimljivo, na zvaničnom sajtu Vlade Crne Gore, u zapisniku sa sjednice od 21. januara, ime Aleksandra Šaranovića se ne pominje. Ali zato u Službenom listu Crne Gore, koji valjda ministarka priznaje za relevantan i pouzdan izvor, piše da je Šaranović postavljen za v.d. direktora Obavještajno-bezbjednosnog „usvajajući zapisnike o odlukama donijetim, na osnovu člana 10 Uredbe o Vladi Crne Gore - bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade“, pazite sad – 22. januara 2021. godine.
Ako nije još jedan izum novog glagolskog vremena – recimo, „netačni pluskvamperfekat“ – volio bih da ministarka Injac objasni: kako to ne zna ni dan kada je postavila Šaranovića, niti ima svijesti da nije bilo na sjednici Vlade?
I onda Krivokapić, onako skromno, kaže da vjera može da pomjera samo planine?! Ma kakvi, treba biti svetosavski iskren: apostoli mogu da lete natrag u prošlost, a da istovremeno slete u budućnost. Sve čestitke!
No, da ostavimo apostolska čudesa. Nepobitna je činjenica da je Aleksandar Šaranović podnio ostavku, da je o tome obavijestio ministarku, a ona Vladu Crne Gore. Znam da to pada teško novoj vlasti, ali Pobjeda je prva objavila informaciju, na osnovu kredibilnih izvora.
Kao što je tačno da smo, što se tiče majora Radula Čovića, pogriješili samo u jednom: on se u Poljskoj spremao za vježbu u Avganistanu, kao što ispravno primjećuje ministarka Injac. Ali, vrlo maliciozno – iako to pokušava umetnuti autorima Pobjede – zaobilazi istinu kada kaže da je ,,apsolutno netačno da je bilo pokušaja kompromitacije podataka o rasporedu jedinica NATO“, uz tvrdnju da ,,ne postoji nijedan jedini zvaničan dokument koji potvrđuje takve navode“.
Cilj tekstova Pobjede nije, niti će ikada biti, neosnovana kompromitacija bilo koga u Ministarstvu odbrane, niti u Vojsci Crne Gore, ali ovakvu brutalnu neistinu zaista je teško prećutati. Gospođo Injac, provjerite zvanična dokumenta Ministarstva odbrane, provjerite da li je tim povodom vođen bilo kakav postupak.
Vidjećete da su prilično blijedi Vaši pokušaji obmanjivanja javnosti. Ako skinete oznaku tajnosti, rado ću se odazvati Vašem ljubaznom pozivu da zvanično provjerim informacije koje posjedujem. Ako ostanete zaklonjeni iza kulisa povjerljivih podataka – svima će biti jasno da Ministarstvo odbrane svjesno pokušava da mrvice integriteta sačuva prebacivanjem krivice na novinare Pobjede.
Zato nemojte da držite moralne lekcije, citirate Kodeks novinara, opanjkavate mene ili Pobjedu da želimo, jer imamo ,,maliciozne namjere“, da rušimo ugled Ministarstva odbrane. Ugled jedne institucije urušava ponašanje rukovodećih ljudi u toj instituciji. Što će reći: trebalo bi da se – Vi posebno – zabrinete zbog propusta u Ministarstvu odbrane.
Jer, nije Pobjeda donijela nezakonitu, mimo Ustava, odluku o postavljanju oficira Veljka Mališića na mjesto državnog sekretara. I tada ste, u Vašem prvom demantiju, govorili da je sve urađeno uz poštovanje procedure i optuživali mene da želim da narušim čast oficiru Vojske Crne Gore, zar ne?
A onda Vas je brutalno demantovao, ne neko iz Pobjede, već direktno oficir Veljko Mališić, kada je podnio ostavku da Vas ne bi uveo u problem nezakonitog ponašanja. Pa ste onda, istog dana, na sjednici Vlade prihvatili njegovu odluku i, na istoj sjednici, rasporedili ga na – drugo mjesto. Zašto, zaboga, ako je sve bilo ,,po zakonu“?
Nije Pobjeda odgovorna što ste, nasijedajući na populističku politiku ,,zaštite okoliša“ i održanja rejtinga potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, svojim postupcima kao prve dame Ministarstva odbrane praktično odbacili mogućnost da NATO izvede ove godine vojnu vježbu koja je jednim dijelom bila planirana na Sinjajevini.
Zašto javnost ne obavijestite da li je Ministarstvo odbrane pripremalo, ili neko drugi, „Informaciju o aktivnostima koje su sprovođene u postupku donošenja odluke o formiranju vježbovno-strateškog prostora na Sinjajevini“, razmatranu na sastanku kojim je predsjedavao Dritan Abazović? To je, ministarko, onaj potpredsjednik Vlade što je dogovarao nabavku municije preko špijuna Stevana Simijanovića, a da Vas o tome nije informisao. Ili možda jeste, a Vi zaboravili, kao onaj datum postavljenja Šaranovića?
Ne, nije Pobjeda omogućavala pristup tajnim podacima ,,probranim“ čelnicima partija nove većine, posebno onima vezanim za majčicu Rusiju. Nije Pobjeda pozvala eksperte NATO (mislim na NOS) da provjeravaju da li se poštuju protokoli o zaštiti klasifikovanih podataka. Zato sam sasvim ubijeđen (ali i informisan) da ste ekspertima NOS-a morali puno toga objašnjavati, tokom tri-četiri susreta u jednom danu, prije nego su otišli u ANB. Je li ovo tačno, ministarko?
Od novinara Pobjede tražite da isprave ,,netačne navode“. A što tačno da ,,ispravimo“? Da napišemo da Šaranović nije podnio ostavku – ne možemo, jer je tačno; da podiđemo Vašoj sujeti i ustvrdimo da ste Mališića zakonito postavili za državnog sekretara – lagali bismo i sebe i druge; da kažemo da ste učinili sve da se održi vojna vježba na Sinjajevini – bilo bi ignorisanje istine…
A da Vam ustupimo podatke o Čoviću – koje Vi već posjedujete, ali nećete da priznate – to bi bilo nekako mazohistički, saglasni ste?
Uostalom, ako sami tvrdite da sam ugledan novinar, ne očekujete valjda da ću, zbog jednog demantija, pa makar bio od ministarstva sile, da se odreknem podataka kojima raspolažem.
Dakle: ako imate dokaze da Pobjeda obmanjuje – pokažite ih. Ako nemate dokaze, nemojte se brukati ovakvim pamfletima, imate i akademsko obrazovanje, reputaciju profesora i iskustvo rada u državnim organima.
A kada govorite o urušavanju ugleda Ministarstva, pogledajte se u ogledalo, ne pokazujte prstom prema Pobjedi: nije glasnik kriv što nosi vijesti koje Vam se ne dopadaju.
Naravno, naš list ostaje na raspolaganju ukoliko poželite razgovor, hoćete da objavite informacije od društvenog značaja ili ako imate namjeru da polemišemo jezikom argumenata, a ne sitnih podmetanja.
Još jedna, moguće donekle maliciozna, opaska za kraj odgovora. Kada budete u kabinetu sa majorima Simonovićem i Čovićem – koje ste postavili na važna mjesta u OBD-u, ali ne smijete da kažete na koja, da tobože Rusi ne saznaju ono što svi znamo – pozovite ovog prvoimenovanog majora, kojeg do sada nijesmo pominjali, na telefon. Ako čujete da svira himna, koja nije crnogorska ili neke države članice NATO, zapitajte se: da li Vi raspolažete pravim informacijama ili Pobjeda opet ima dobre izvore.
Nemojte se sada krstiti kao onomad sa ministarkom Bratić kada ste se solidarno držali za ruke prilikom izglasavanja Vlade. I ne brinite – promijeniće Simonović melodiju zvona na telefonu kada ovo pročita.
3
