Trenutno u pola Crne Gore nema kanalizacione mreže. Po predviđenom planu do 2035. godine sistemi za prečišćavanje voda treba da se sprovedu u svim crnogorskim gradovima, a po mišljenju eksperta za zaštitu životne sredine Stojana Vuletića politika ne treba da zaustavlja razvojne procese bilo kakvog tipa.
Za sada, po njegovim riječima, jedan od većih problema predstavlja saniranje kanalizacionog mulja za koje i dalje nema pravog rješenja. Posebno pažnju treba obratiti i na tretman industrijskih otpadnih voda, a monitoring i nadzor od strane nadležnih organa su od izuzetnog značaja.
Planirana infrastruktura
- Kako potrebna i planirana infrastruktura za upravljanje kanalizacionim muljem vjerovatno neće biti izgrađena u narednih nekoliko godina, a broj funkcionalnih PPOV-a se iz godine u godinu povećava, potrebno je hitno pronaći primjenjivo i održivo prelazno rješenje - kazao je Vuletić koji je autor ,,Analize statusa implementacije projekata izgradnje PPOV-a u centralnom i sjevernom regionu“.
On objašnjava da je za kanalizacioni mulj postojala jedna studija koja je davno rađena za koju misli da je potrebno da se ažurira.
"Ta studija je utvrđivala načine kako može da se postupa sa muljem. Jedan od načina je izgradnja spalionice, poput ove koja treba da se realizuje u Podgorici, ali će ta spalionica biti samo za Podgoricu, Cetinje i Danilovgrad", kaže Vuletić.
Kako dodaje ukoliko se ne sanira kanalizacioni mulj proces prečišćavanja voda nije kompletan.
"Vidimo da se trenutno mulj sa budvanskog postrojenja izvozi u Albaniju. To je troškovna kategorija, bespotrebna neodrživost, ne vjerujem da ga Albanija plaća", kaže Vuletić.
Podsjeća da je u poglavlju 27 ova oblast, tj. prečišćavanje otpadnih voda i najskuplja. U Crnoj Gori, prema planovima, treba da se uloži oko pola milijarde eura da bi se riješio ovaj problem.
Vuletić naglašava da je problem što se postrojenja jako sporo grade, te da se prilikom realizacije projekta često javlja i problem neadekvatne komunikacije sa lokalnim stanovništvom, kao što je to bio slučaj u Danilovgradu, gdje se odustalo od radova na lokaciji Landža, sličan problem je i sa lokacijom Botun kod Podgorice.
Prema njegovim analizama pokrivenost kanalizacionom mrežom u Crnoj Gori je 47,5 odsto, što znači da više od polovine stanovništva nema adekvatan odvod i tretman otpadnih voda koje samim tim završavaju direktno u prirodni recipijent, što predstavlja i ekološki, ali i potencijalno zdravstveni problem.
"Planirano je da se do 2035. saniraju i zamijene 92 kilometra dotrajalih kanalizacionih mreža, ali i izgrade i prošire mreže za sakupljanje otpadnih voda i to 885 kilometara glavnih cijevi i kolektorske mreže, 72 pumpne stanice, 46 kilometara potisnih cjevovoda i 17,4 ispusta na otvorenom moru", kaže Vuletić koji ističe da trenutno imamo 10 postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, a da do 2035. treba da ih se izgradi ukupno 29.
Procijenjena vrijednost planiranih investicija je oko 472 miliona eura, od čega procijenjeni investicioni troškovi izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda iznose 131 milion eura, proširenje kanalizacione mreže koštaće 212 miliona, rekonstrukcija postojećih sistema 129 miliona. Od pomenutih 472 miliona, oko 252 miliona odnose se na aktivnosti u centralnom i sjevernom regionu Crne Gore – naveo je Vuletić.
Usporena dinamika
Osim usporene dinamike realizacije aktivnosti veliki izazov, po riječima našeg sagovornika, predstavljaju procesi planiranja, dešava se da podaci iz projektne dokumentacije zastarijevaju, kao i neujednačenost u razvoj sistema za sakupljanje i prečišćavanje komunalnih otpadnih voda. Lokalne samouprave moraju od samog početka uključiti lokalno stanovništvo u procese planiranja. Takav odnos se mora održavati do samog okončanja projekta.
Trenutno postoji deset PPOV-a u funkciji ili probnom radu, od kojih su tri u primorskom (Budva, Kotor - Tivat, Herceg Novi) i sedam u centralnom i sjevernom regionu (Podgorica, Nikšić, Mojkovac, Berane, Šavnik, Žabljak, Pljevlja). Takođe ima nekoliko manjih PPOV-a koji privremeno rade ili nijesu u funkciji (Virpazar, Rijeka Crnojevića, Jaz), a za druge su potpisani ugovori za projektovanje i izgradnju (Andrijevica, Petnjica, Danilovgrad). Očekuje se i skoro potpisivanje ugovora za realizaciju novog PPOV-a u Podgorici i Bijelom Polju. Tercijalno prečišćavanje vrši se na postrojenjima u Pljevljima, Beranama, Nikšiću, Herceg Novom i Budvi, dok se na svim ostalim vrši sekundarni nivo prečišćavanja.
Kako je istakao Vuletić stepen pokrivenosti uslugama sakupljanja otpadnih voda je relativno nizak i postoji značajna neusklađenost između pokrivenosti uslugama u pojedinim opštinama i raspoloživih kapaciteta za prečišćavanje otpadnih voda.
Polovina otpadnih voda Podgorice se uliva u Moraču
U analizi se navodi da je u Podgorici trenutno raspoloživi kapacitet za funkcionalni tretman otpadnih voda 55.000, a da je potreban dodatni kapacitet od 240.000.
"Postojeći PPOV u Podgorici je nedovoljnog kapaciteta za otpadne vode koje se sakupe u okviru te aglomeracije. Postrojenje je sagrađeno 1978. za tretman otpadnih voda za 55.000 ekvivalent stanovnika. Tokom izrade studije izvodljivosti za izgradnju novog PPOV i proširenje kanalizacione mreže u Podgorici (2017), zaključeno je da se oko polovine otpadnih voda ispuštalo netretirano u recipijent (rijeka Morača)", piše u dokumentu.
Pola sredstava može se obezbijediti iz grantova
Planom upravljanja komunalnim otpadnim vodama Crne Gore (2020-2035) predviđene su, po riječima Vuletića, investicije u ukupnom iznosu od 472 miliona eura, iz kojih će se potpuno izgraditi PPOV-i i rekonstruisati i proširiti kanalizacioni sistemi u svim prepoznatim aglomeracijama.
Od navedenog iznosa, oko 252 miliona eura je predviđeno za aktivnosti u centralnom i sjevernom regionu Crne Gore.
U strukturi finansiranja predviđeno je učešće bespovratnih sredstava iz EU fondova u visini od 255,4 miliona eura (54,17 odsto) i nacionalnih sredstava i kredita u iznosu od 216,6 miliona eura (45,83 odsto).
"Imamo potpisane kreditne aranžmane, naročito sa Evropskom investicionom bankom kada govorimo o centralnom i sjevernom dijelu Crne Gore. Taj ugovor je na iznos od 57 miliona eura, tako da uz grantove imamo sredstva za realizaciju postrojenja", naglasio je Vuletić.
Potrebno je podići svijest javnosti, postrojenja ne štete već doprinose zaštiti životne sredine
Interesovanje javnosti, kako ističe Vuletić, za projekte je po pravilu slabo i obično se dešava tamo gdje je ugrožen lični interes (skoro isključivo pitanje lokacije PPOV).
"Negativnih efekata, kako misle građani, od postrojenja nema. Moja je preporuka da se posjeti postrojenje u Pljevljima, koje je savremeno i izgrađeno u skladu sa svim međunarodnim standardima. Ono što kod lokalnog stanovništva može da izazove negativan utisak, može biti vizuelni impakt ili neugodni mirisi. Postrojenja danas mogu da se grade kao potpuno zatvorene strukture, dok se primjenom odgovarajućih tehnologija neugodni mirisi u potpunosti uklanjaju", objasnio je Vuletić.
