„To se zove polarno pojačavanje“, objašnjava Vladimir Romanovski, geofizičar sa Univerziteta Aljaske u Ferbanksu.
„Snijeg i led zrače mnogo energije, a kada se led i snijeg tope, površina postaje tamnija. Dakle, ova količina energije učiniće tlo i atmosferu toplijom.”
Regioni Aljaske suočavaju se sa trostrukim izazovom klimatskih promjena: erozijom obale, otapanjem čvrtstog leda na kome se nalaze zgrade i infrastruktura, i, za neke, izazovom nalijetanja na predatore, kao što su polarni medvedi koji idu ka kopnu.
"Optimalna sredina za polarne medvjede sada je i bukvalno nestala“, kaže Tod Etvud, biolog za divlje životinje iz Geološkog zavoda Sjedinjenih Država. On je proučavao polarne medvjede posljednjih 12 godina i kaže da topljenje leda otežava medvedima lov na foke.
„To obično bude znak da medvedi ili ostanu na ledu u moru dok on pluta do dubljih voda, ili za veći dio njih, da plivaju do obale".
Pored visokog rizika da se udave u moru zbog dugog plivanja, medvjedi koji pokušaju da se prilagode životu na kopnu suočavaju se time da traže nove izvore hrane.
„Oni dolaze na obalu u oblasti u kojima žive ljudi, bilo da su u blizini naselja, ili u djelovima gdje je industrija nafte i gasa gdje ljudi dolaze da rade. To povećava mogućnost da se ljudi i polarni medvhedi sretnu i da dođe do napada“, kaže Etvud.
U selu Inupijat u Kaktoviku na sheveru Aljaske, plakatima se upozoravaju ljudi da paze na polarne medvhede. Šest stotina kilometara od najbližeg velikog grada, Kaktovik je prije pandemije kovida bio turističko mjesto odakle se išlo u ture obilaska polarnih medvjeda.
Ta ograničenja su sada ukinuta, ali grad je pun izvođača radova, a ne turisti, koji su odsjeli u lokalnom hotelu dok popravljaju školu i održavaju infrastrukturu prije nego što počne surova zima i mrak.
Li Kjutak dolazi po posjetioce sa male piste gdje avioni sa nekoliko putnika i zaliha slijeću kada to dozvoljavaju vremenske prilike koje su često maglovite. Kaže da ne treba da brinu ako čuju pucnjeve ili petarde.
„Postoji patrola koja juri polarne medvjede po selu. Ako izlazite napolje, samo pogledajte oko sebe, jer ima polarnih medvjeda“, rekao je on.
Kaktovik je jedno od šest mjesta na sjevernoj Aljasci gdje stanovnici prolaze specijalnu obuku kako bi mogli da se pridruže patrolama koje tragaju sa polarnim medvedima i koriste načine da ih odvrate od namjere da se ušunjaju u oblasti u kojima ljudi žive ili rade.
U tradicionalnim zajednicama starosjedilaca kao što su Nuiksut, Utkiagvik i Kaktovik, gdje postoji sezonski lov na kitove, polarni medvjedi budu privučeni kostima grenlandskih kitova koje ljudi bace van sela, što je posao za patrole. Neki susreti između medvjeda i ljudi mogu biti smrtonosni, za obje strane.
Vodič za divlje životinje Robert Tompson kaže da je rijetko nenaoružan, posebno noću.
„Morao sam da pucam u dva medvjeda koja su došla za mnom. Ne želim to da radim, ali kada medvjedi krenu za vama, morate da se branite. Jedan je bio metar i po od mojih vrata, a drugi je pokušao da uđe u kuću kroz prozor spavaće sobe", kaže Tompson.
Tompson je u Kaktovik došao prije više od 50 godina. Tada je leda bilo cijelo ljeto.
"Nedavno, imali smo 700 milja otvorenog mora prema Sjevernom polu i to utiče na polarne medvjede. Dok se led oko nas topi, pokušavaju da isplivaju na obalu. Mladunci to ne uspijevaju.”
Naučnici su otkrili da polarni medvedi mogu da plivaju čak 350 kilometara za nekoliko dana. Čak i iskusni plivači ne bi to preživjeli.
Istraživanje Geološkog zavoda SAD pokazuje da je u prvoj deceniji 21. vijeka broj polarnih medveda u južnom Bofortovom moru opao za 40%.
„Jedna od stvari u koje smo prilično sigurni kao neko ko istražuje polarne medvjede je da bez leda nećete imati polarne medvjede,“ rekao je Etvud.
Međunarodna unija za zaštitu prirode navodi polarnog medvjeda kao ugroženu vrstu kojoj najviše prijeti topljenje leda. Sa oko 26.000 preostalih medvjeda širom svijeta, grupa kaže da ih jako malo ostalo do kraja vijeka, ako se ne reaguje na klimatske promjene.
