Podgoričanin Dejan Janić, pored toga što obavlja odgovornu funkciju čuvara reda i mira, svoje vrijeme koristi da nesebično pomogne onima kojima je to najpotrebnije. Sa kolegama iz policijske službe učestvuje u brojnim akcijama spašavanja, a jedan je od rijetkih koji se može pohvaliti da je najdragocjeniju tečnost dao čak 101 put.
Kako sam kaže, čovjek se rađa sa ,,genom za humanost“, a on je svojim djelima postao omiljen među kolegama, ali i kod osoblja odjeljenja za transfuziju krvi gdje, tri ili četiri puta godišnje, učestvuje u akciji dobrovoljnog davanja krvi.
Dejan Janić je već tri decenije aktivni član dobrovoljnih davalaca krvi, a u razgovoru za Pobjedu prisjetio se kako je sve počelo.
"Kao osamnaestogodišnjaku, srednjoškolcu, sve je to bilo novo, da kažem pomalo neprimamljivo. Međutim, u školi koju sam pohađao veoma smo poštovali mišljenje profesora predmeta odbrana i zaštita, koji nas je usmjeravao da cijenimo i poštujemo istinske životne vrijednosti, kao i da budemo tu za one kojima je pomoć potrebna. Takođe, za vrijeme bivše Jugoslavije dobrovoljno davanje krvi bila je dužnost svakog građanina. Od tog trenutka, krv dajem redovno tri, a nekada i četiri puta godišnje", istakao je Janić.
Dodaje da lični osjećaj sreće i zadovoljstva, nakon davanja krvi, ne može da se mjeri ni sa jednim osjećajem na svijetu.
"Ono što je davaocima obično najdraže, nešto što se ne može mjeriti novcem, jeste osećaj da su učinili nesebično djelo i pomogli nekome kome je ta krv bila životno neophodna. Ukoliko baš želite da procijenite svoj gest, jedno davanje krvi vrijedi koliko jedan ljudski život", kaže Dejan.
Ističe da se o gestu davanja krvi u opštoj populaciji malo govori i zna.
"Krv je nešto za šta ne postoji zamjena, ne postoji lijek koji može da bude alternativa. Davanje krvi je lijep i human gest, ali veliki broj ljudi ima negativan stav kada im neko priđe i pita da li su nekada dali krv i da li bi željeli to da urade. Bilo da je u pitanju strah od igle ili neka vrsta unaprijed formiranog mišljenja, odgovori su često negativni", rekao je Janić.
Ipak, ovaj humani gest, koji je naučio još kao srednjoškolac, kaže, donio mu je mnogo lijepih poznanstava i prijatelja za cijeli život. Prisjetio se i nedavnog slučaja kada je njegova krv spasila život ženi koja je bila životno ugrožena.
"Nikada neću zaboraviti slučaj kada sam jednoj pacijentkinji dao krv, nakon čega je došla njena kćerka, u namjeri da mi pokaže bezgraničnu zahvalnost jer je njenoj majci bilo bolje, navodeći da smo od sada ja i ona brat i sestra, jer njena majka sada ima moju krv. Postali smo kumovi. Jako sam ponosan na to kumstvo pogotovo zato što pripada drugoj vjerskoj zajednici i što, prije svega, ukazuje da nema razlike među ljudima, jer je krv svima ista", ispričao je Dejan Janić.
Na pitanje kako gleda na mlade volontere danas, jesu li voljni da pomognu u svakoj situaciji, Janić ističe da je toga sve manje, ali da ne može reći da je omladina manje humana u odnosu na generaciju kojoj on pripada.
"Ima omladine koja je humana, koja želi da pomogne u teškim situacija. Moj cilj je da motivišem sve ljude oko sebe da doniraju krv, tako sam počeo od svog sina koji je već dao krv više od deset puta. Na poslu motivišem kolege i to vrlo uspješno, tako da imamo jednu veću grupu davalaca. Kroz rekreaciju isto tako gledam da uvijek motivišem sve oko sebe, tako i govorim da samo dobar i plemenit čovjek može donirati krv i spasiti život drugom čovjeku, a ne očekivati ništa zauzvrat izuzev osmijeha" ispričao je sagovornik Pobjede i dodao da se kroz njegov primjer i primjer kolega pokazuje da su policajci humani i dobri ljudi i da nesebično daju krv kome god da zatreba.
Ističe da prioritet svakog čovjeka treba da bude da spasi život drugom čovjeku.
"Poruka za sve - budite samo ljudi, budite dobri i pokažite da je čovjek jedinstven i spasite život drugom čovjeku, sa samo malo krvi. Ne boli, ne košta, a srećni ste nakon toga", zaključio je sagovornik Pobjede
Dobro se dobrim vraća
Dejan Janić kazao je da je u užoj porodici imao slučaj kada im je, zbog operacije, bilo potrebno više jedinica krvi.
"Hvala Bogu, ja sam zdrav i meni nikada nije bila potrebna krv. Čak mislim da to što sam redovni davalac krvi više nego pozitivno utiče na moje zdravlje i na moj imuni sistem. Na drugoj strani, mom ocu je bila potrebna pomoć zbog operacije. Nijesam čak ni morao da tražim pomoć od prijatelja, već su, zbog toga što sam duže od 30 godina dobrovoljni davalac krvi, sa odjeljenja za transfuziju krvi izašli u susret i obezbijedili mi više jedinica potrebne krvne grupe. Dobro se dobrim vraća, uvijek pomozite ljudima u nevolji i bićete nagrađeni", istakao je Janić.
