Izgleda da daljina čini svoje i sve što se u Crnog Gori dešava posljednjih godina odražava se i na nas u tuđini, uz stepen više negoli kod crnogorskih građana. Možda je i razlog tome što uvijek planiramo da se vratimo i tamo hranimo golubove na klupi u gradskom parku. Međutim, sve je manje golubova, klupe su nestale, a gradski parkovi postaše privatne svojine.
Kao sto svaka dobra vijest iz Crne Gore budi novu nadu u nama, svaki novopodignuti turistički objekat nas uzdiže, svaki novi kilometar auto-puta nas zbližava, tako nas i svaka loša vijest rastužuje, a trenutna politička i ekonomska situacija sve više razdvaja i udaljuje.
Kada bismo se vraćali sa godišnjih odmora provedenih na Crnogorskom primorju, fotografije prelijepih ulcinjskih plaža, Budvanske rivijere, izgrađenih turističkih destinacija tivatske obale, kotorske zidine, cetinjska istorija i ostali mnogi prilijepi predjeli Crne Gore, satima bi izazivali pažnju naših kolega na poslu i svi bi komentari završili divljenjem - Kakve prelijepe destinacije, tamo je lijepo živjeti, kog đavola tražite ovdje. E, moje kolege!
Rodom sam iz Ulcinja, a diplomu Ekonomskog fakulteta stekao sam u Sarajevu. Radni vijek započeo sam u ulcinjskoj građevinskoj firmi a ubrzo, krajem burnih 80-ih, počinjem političku karijeru, prvo kao predsjednik omladine Ulcinja, zatim član uglavnom svih tadašnjih političkih saveza i predsjedništava kao i delegat u Skupštini opštine Ulcinj. Kao član Republičke konferencije omladine Crne Gore, pored ostalih, sarađivao sam sa Stankovićem, Milićevićem, Brajovićem, Darmanovićem, Rakčevićem i predsjednikom Đukanovićem i bili smo svjedoci ,,AB revolucije“. Bila su to zaista politički nezahvalna vremena i uz to malo više za mladog političara Albanca iz Crne Gore. Principijelnost, realnost, napredna viđenja, osuđivanje nacionalizma, istina, pravednost i neprihvatanje jedne ili druge političke opcije, postaju neprihvatljive vrline tadašnje političke stvarnosti. Za crnogorske političare sam bio ,,iredenta“, a za albanske ,,izdajnik“…
Odlučio sam da nemam pravo da nametnem svojoj nerođenoj đeci da gledaju nerođene školske drugove kroz prizmu vjere, nacije ili političkih opredjeljenja njihovih roditelja.
Odluka: 29. oktobar 1989 - Titograd - Beograd – Njujork. Nije bilo lako, od restoranskih poslova, čistoće, postdiplomskih studija i 30 godina na mnogim bankarskim poslovima i tako sve do danas gdje na poslovima finansijskog analitičara radim u jednoj od vodećih američkih (finansijskih) institucija
Uz velika odricanja, napore i nesebičnu podršku svoje supruge - za 32 godine uspjeli smo da podignemo i vaspitamo dvije predivne mlade osobe. Izvanrednog obrazovanja, uspješne advokatske i poslovne karijere, a što je navažnije karakterne osobe, pune ljubavi i poštovanja. Ovo dvoje mladih ovdje u Njujorku - bez predrasuda, podjednako, slušaju albansku i srpsku narodnu muziku, bosanske sevdalinke i hrvatski-dalmatinski pop. Dragi političari Crne Gore, ove dvije mlade osobe, rođene u Americi, uz neograničene mogućnosti u poslovnom napredovanju, rado bi se vratile i radile u Crnoj Gori.
Kad je crkva preča od fakulteta
Zbog toga ne razumijem zašto vi tjerate svoju djecu da napuste ognjišta, da akademsko znanje besplatno ustupe drugim - mnogo bogatijim zemljama? Zašto vam je, gospodine bivši premijeru Krivokapiću, mnogo važnija crkva od fakulteta? Zašto vam je važnije da gradite crkve od bolnica? Zašto, kao naučnik, zanemarujete nauku i umjesto da ste potencirali vakcinisanje, ostali smo zemlja sa veoma malim brojem vakcinisanih u Evropi? Zašto bi se, uz potpuno uvažavanje njihove duhovne misije, sveštenici bavili gradnjom turističkih objekata i turizmom, a ne duhovnim uzdizanjem svojih vjernika - šireći ljubav i poštovanje prema drugima? Zašto biste se vi zalagali za crkvene škole, kada ste cijelog života ubirali sve plodove tog opštedruštvenog i državnog obrazovanja?
Gospodine Abazoviću, nasuprot vremenu u kome sam se ja bavio politikom, izuzetno je veliko i cijenim sadašnju svijest crnogorskih političara kada su te prihvatili da vodiš crnogorsku državu.
Učinio si nas, Albance, ponosnim i tvoj uspjeh postaje uspjeh svih Albanaca u Crnoj Gori. Ne samo nas, prihvatili su te Crnogorci, Muslimani, Hrvati i sve ostale narodnosti, a vjerovali su ti da ćeš sve svoje napore uložiti u iznalaženje boljih rješenja u rješavanju društvenih, a prije svega ekonomskih problema građana Crne Gore. Vjerovali su ti da ćeš svoju mladalačku energiju utrošiti za budućnost mlade generacije, otvoriti nova kvalitetna radna mjesta, modernizovati infrastrukturu, graditi nove moderne saobraćajnice, telekomunikacije, besplatan internet, privući strane investitore, otvarati moderne turističke objekte i stvarati preduslove da nove generacije dođu na svijet kao građani EU.
Umjesto toga, vraćaš se u davnu, davnu prošlost zbog meni neshvatljivih razloga, nastavljaš ono Krivokapićevo – crkveno. Vaš ministar finansija u vremenu velikih ekonomskih izazova gdje penzioneri treba da biraju između hljeba i liječenja, gdje zdravstveni radnici treba da odluče da li će brinuti o bolesnicima ili o isplati sljedeće rate stambenog kredita, a prosvjetni radnici štrajkuju za osnovna prava djece na obrazovanje, zanemaruje se i prisustvuje jasenovačkoj liturgiji umjesto kriznom sastanku svog kabineta.
Gospodine Abazoviću, vjerujem da si imao najbolje namjere kada si se prihvatio odgovornosti u vođenju zemlje. Takođe, vjerujem svim ostalim političarima Crne Gore, članovima Vlade, Skupštine i ostalih društvenih struktura da iz najboljih namjera prihvataju odgovornost i obaveze koje im predstoje. Međutim, dobre namjere nijesu dovoljne, treba da se radi, a radno iskustvo u tome zaista pomaže, treba se suočiti sa izazovima, treba iznalaziti rješenja - nekada i nepopularna, treba biti iskren, priznati greške, ispraviti ih, saslušati druge, dogovarati se, i prihvatiti odgovornost za neurađeno, a ne tražiti dežurnog krivca. I onda kada oni koji su ti ukazali povjerenje to uskrate - zahvaliti se na ukazanom i prepustiti ulogu - u kojoj se nijesi najbolje snašao - svom potpredsjedniku i nastaviti život. Obrazovan si, pametan - doktor nauka - i ovo kratko političko putovanje, dobra i loša iskustva prenijeti na studente političkih nauka. I umjesto toga - što je u suprotnosti, najprije s moralno-političkog gledišta - na svjetskoj pozornici daješ predsjedniku svoje zemlje - kriminalne epitete. (To je za domaće predstave, naš narod se na to navikao). I ono drugo - na istoj se pozornici susrijećeš sa onima koji odlučuju pod kojim uslovima će kreditirati ne male obaveze koje se nameću građanima Crne Gore.
Trebali su tvoji savjetnici sebe da upitaju, prije nego li te savjetuju - pod kojim bi uslovima oni kreditirali kriminalnu državu? Kao i uvijek, mi smo najveći neprijatelji sebi samima.
Alarmantno stanje
Dragi političari Crne Gore, uozbiljite se! Crnoj Gori predstoje izuzetne ekonomske poteškoće. Svaka politička neodlučnost, odugovlačenje u dogovorima, igre i kalkulacije, prepucavanje i ucjene, vaše građane postavljaju u mnogo težu poziciju.
Znate i sami da ste, srazmjerno populaciji, izuzetno zaduženi. Spoljašnji, kao i unutrašnji dug, je ogroman u odnosu na državne prihode i prihode građana. Pozajmljeni novac danas je daleko skuplji, a sjutra i dalje u porastu. Zaista malo opcija imate u zaustavljanju domaće inflacije, cijene energetike su nepredvidljive, a domaća proizvodnja je sve manja.
Zdravstvo je u krizi, onako neracionalno, nefinansirano, neopremljeno i uz to vam prijeti odliv i onako nedostajućih zdravstvenih kadrova. Nema otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, a sve je manje sezonske radne snage. Nezaposlenost visoko obrazovanih kadrova je svakim danom u porastu, a zapošljavanjem u opštinskim i državnoj administracije uz male lične dohotke nije rješenje. Odlazak mladih, obrazovanih, radno sposobnih građana je alarmantan. Prirast novog stanovništva je manji, a sve je veći pritisak na penzione fondove. Izuzetno važan auto-put nije završen, a sredstava nema. Odlaze vam najavljeni investitori, a novih nigdje na vidiku (potrebni su konkretni ugovori, a ne makete i fotografije). Zanemarite populističku politiku i političke kampanje, obećanja narodu većih ličnih dohodaka, dječjih primanja, penzija i svakojakih blagodeti. Zamjenite vaše novogodišnje poruke prikazivanjem realnog stanja i predočite im sliku što nas očekuje. Budite iskreni, jer predložiti mandatara je najjednostavniji dio svega oko nove vlade - voditi domaćinstvo je pravi izazov, pogotovo kada to domaćinstvo nema velike zalihe za predstojeću zimu.
Dragi političari, ne može se neuspjeh pravdati onim što je prethodnik radio, svako od vas zna što nasljeđuje i što ga očekuje. Prema tome, ili kujte ili ne mrčite ruke.
(Autor je finansijski analitičar u Njujorku)
