Nedavno sam pročitao studiju o „letećim majmunima“ i narcisu, ne onom mitološkom, već stvarnom, prepunom ośećajem svemoći i ličnog samoobožavanja, koji sve postiže iskorišćavanjem i nipodaštavanjem drugih.
Međutim, ova studija govori o pojedinačnim slučajevima, narcisu koji koristi našeprijatelje i članove porodica za postizanje svog često megalomanski postavljenog cilja, dok se kod nas taj narcizam može prepoznati i u pojedničanim slučajevima i u kolektivitetu. Svaka žrtva u postizanju takvog cilja je „opravdana“, npr: „Što ako pogine deset Crnogoraca?“
Ovaj „sindrom“ je vidljiv i u svjetovnom i u crkvenom životu, premda se ove dvije „sfere“, osobito u zadnje 4 godine, kod nas teško daju razdvojiti. Postali su „nokat i meso“ društvenog i političkog života!
Narcisa karakteriše odsustvo filantropije, a ona biva lažno iskazana samo ako je u funkciji manipulacije! Ako ta manipulacija ne daje željene rezultate onda narcis reaguje burno, iskazujući bijes, pa čak i mržnju. Da bi slika vlastite omnipotencije bila što uvjerljivija, on megalomanski nastupa i izvan svoje sredine vladajući se izrekom: „Ko daleko putuje, bezbrižno laže!“
No, naše vrijeme pripada globalnoj informacionoj eri, pa su takve aktivnosti „kratkog daha“ makar za one koji su skloni mijenjati, manipulacijom stečena uvjerenja! Ipak, mnogi sa sniženim saznajnim „kapacitetima“ ostaće pri starom uvjerenju pored ogoljene istine koja to uvjerenje demantuje na svakom koraku!
Narcis upravo ovu grupaciju koristi kao „posljednju liniju odbrane“ svojih nakaradnih interesa. Promjena njihovogmukom stečenog „uvjerenja“ s obzirom na skučene mentalne kapacitete bi bila nevjerovatno bolna, cijepanje „živog tkiva“ hodanje žileta po živoj „sivoj masi“.
Ako je za utjehu, velikani svjetske književnosti su vizionarski prisutni u Crnoj Gori: Kafka „Proces“, Orvel „Životinjska farma“, Gogolj „Revizor“,
Da bi prevara i manipulacija bila potpuna, narcis je ovladao vještinom društvene i političke mimikrije, pa je tako sposoban pokazati navodnu brigu za druge ispunjenu plitkim šarmom, ispod kojeg seskriva krajnji egoizam! Ako je u pitanju bilo koja profesija, u našem slučaju najčešće politički i crkveni život, u oba konteksta narcis svoje rano stečene komplekse iz perioda frustrirajućih „dječačkih snova“ reflektuje kroz projekciju megalomansko veličanstvene predstave o sebi samome!
„Leteći majmuni“ su u stvari „instrument“ za postizanje cilja našeg političko-klerikalnog narcisa u svrhu, kako pojedinačne tako i kolektivne manipulacije. Ovaj pojam je nastao po uzoru na letaće majmune iz „Čarobnjaka iz Oza“ koje zla vještica koristi protiv Doroti i njenih prijatelja.
Preko „letećih majmuna“ narcis sve čini da vas satanizuje, koristeći vama bliske osobe, pri čemu je on gotovo uvijek u ulozi navodne žrtve i „velikomučenika“ koji se žrtvuje za dobro drugih! Da bi dobio ovakvu titulu on obično beatifikuje ili zlikovce ili one koji uživaju veliki ugled kod naroda, kako bi i sam bio projekcije takve beatifikacije!
U pripremnom periodu manipulacije narcis provjerava ljude iz okruženja „targetirane“ osobe ili grupe ljudi, primjerice „čistka“ u našim medijima, koja se sprovodi preko osoba bliskih stvarnoj žrtvi, kako bi se uvjerio do koje mjere može manipulipsati njihovom labilnošću.
On vješto mobiliše naše prijatelje, od kojih pravi svojevrsne „trojance“ da bi preko njih odašiljao „otrovne strijele“, vodeći, naravno računa da u svakom trenutku može „bezbolno“ odbaciti svoje „leteće majmune“ i stvoriti sliku o sebi, kao o osobi koja u toj manipulativnoj ujdurmi nije imala nikakvog udjela.
Iz ličnog iskustva znam da aktivnosti „letećih majmuna“ idu toliko daleko, pa ne mogu, između ostalog, izjaviti ni saučešće ni poželjeti „vječni pokoj“ mladoj osobi, a da pritom ta objava nema „negativu“ u lajkovanju, što najslikovitije govori o odsustvu empatije kod takvih osoba. Kada je ta prikrivena mizantropija zaogrnuta u religijsko „ruho“, onda je njena pogubnost još veća, s obzirom na sujevjernost naših novih „vjernika“ koja je prisutna čak i kod naoružanih pljaškaša: „Daj, pare! Ubiću te, Ostroga mi!“ a imamo je nažalost ne samo kod pripadnika klerofašističke struje Crkve Srbije u Crnoj Gori i ne samo u hrišćanskom svijetu.
Narcisoidni homo politicus će preko svojih „letećih majmuna“ ubijediti članove porodica žrtava genocida da je „politički mudro“ sarađivati sa podržavaocima izvršitelja zločina i sljedbenicima najmračninjih ideologija na ovim prostorima.
Autor „Čarobnjaka iz Oza“, Lyman Frank Baum, bio bi najvjerovatnije ponosan na svoje vizionarstvo, kada bi mogao prisustvovati otjelotvorenju svojih krilatih majmuna u Crnoj Gori. Ako je za utjehu, velikani svjetske književnosti su vizionarski prisutni u Crnoj Gori: Kafka „Proces“, Orvel „Životinjska farma“, Gogolj „Revizor“, Markes „Hronika najavljene smrti“ i brojnidrugi. Interesantno, jedan od„letećih majmuna“ me kao pjesnika uporedio sa Dalijem (Salvadorom) što predstavlja čast, a njegov kolega je u imenu slavnog slikara prepoznao veznik „da“ i upitnu riječcu „li“ (da li)!
Eto, zašto narcis ima najviše uspjeha kod neznavenih ljudi!
„Niko te ne može dotući kao budala! Spustiš se na njen nivo da bi te mogla razumjeti, a budala se onda uzdigne i dotuče te iskustvom!“
