Oni koji su se dugo nadali alternativi Milu Đukanoviću, sada se osjećaju prinuđenim da glasaju za njega, jer politika njegovog protivkandidata Jakova Milatovića predstavlja agresivnu asertivnost SPC, koju podržava Beograd. To se, između ostalog, navodi u izvještaju Berlinskog savjeta za politiku demokratizacije, a čiji su autori Kurt Bassuener, Valeri Peri, Tobi Vogel i Bodo Veber.
U dokumentu pod nazivom “Zašto je odbacivanje demokratskih vrijednosti loše za region i liberalni svijet” navodi se da je Crna Gora, najmanja od zapadno-balkanskih zemalja, ali najvidljivije, opipljivije i zabrinjavajuće polarizovana.
-To je takođe mjesto gdje je evidentna promjena u zapadnom raspoloženju nanijela najnoviju štetu. Frustrirajuće za one kojima je demokratski liberalizam drag, na političkom meniju zaista nema kredibilnog eksponenta liberalnih vrijednosti – pišu autori izvještaja.
Ipak, kako navode, uprkos ovoj mračnoj činjenici, mnogi njihovi sagovornici smatraju da su na glasačkom listiću egzistencijalna pitanja – nezavisnost i sam crnogorski identitet.
-Ispitanici koji su se dugo nadali alternativi Milu Ðukanoviću sada se osjećaju prinuđenim da podrže ovu najuporniju balkansku političku figuru, što ih navodi da se zapitaju kako demokratija – i evropska članica NATO-a može biti pod vladavinom jednog lidera toliko dugo. Agresivna asertivnost Srpske pravoslavne crkve, koju podržava Beograd, a manifestuje se u politici nekoliko kandidata u prvom krugu uključujući Đukanovićevog protivkandidata u drugom krugu od 2. aprila, Jakova Milatovića iz pokreta Evropa Sad na predsjedničkim izborima 19. Marta) dovode do ovog zaključka – navodi se u izvještaju.
Đukanovićeva uloga
Autori smatraju i da će parlamentarni izbori raspisani za 11. jun biti još jedan test za ove konkurentske političke i društvene snage.
-Neizbježno, Ðukanović je svojim djelovanjem stvorio uslove za sadašnji scenario: nikada nije pripremio naslednika, nije zaista radio na institucionalizaciji demokratije ili vladavine prava, podržavao je ulogu crkve kada mu je to odgovaralo, i nikad nije radio na izgradnji istinskog smisla demokratskih vrijednosti – ističe se u dokumentu.
Neki sagovornici iz izvještaja, smatraju da je Ðukanović bio ključan u svakoj odluci tokom svoje političke dominacije (do avgusta 2020.).
-Zakonom o slobodi vjerispovjesti, Đukanović je stvorio uslove za kasniju političku i etničku polarizaciju, koristeći politiku etničkih podjela, sa ciljem da zaustavi političko propadanje njegovog režima, koji je pratio politički vakum, nastao nakon ulaska u NATO 2016.godine. Pogrešne procjene koje je proizveo ovaj potez, imali su široke i nenamjerne posledice po stabilnost i budućnost Crne Gore – prije svega, stvaranje uslova za invazivno političko uplitanje Beograda – primjećuju njemački izvjestioci.
Ipak, nepobitno je, kako kažu, da je vladao osjećaj, da se tokom njegove vlasti, društvo kretalo naprijed ka EU, imajući u vidu status predvodnika u integracijama, plus članstvo u NATO, uprkos univerzalno priznatoj korupciji i samoposlovanju.
To je, ipak, prema mišljenju autora, “poništeno kombinacijom nedostatka usađivanja demokratskih vrijednosti i institucionalizacije prakse, sa jedne strane, i sa druge strane, usaglašenim naporima Srpske pravoslavne crkve i srpske vlade da „bosanizuju“ Crnu Goru – usađujući srpski identitet i stvarajući potrebu za “mirovnom koalicijom "
-Frustracija Zapada Đukanovićem, pomogla je da se pothrani zabluda da će premijer Dritan Abazović biti skladište liberalnih vrijednosti u koaliciji u kojoj su vlast držali daleko brojniji reakcionarni elementi – ističu autori.
Zapad, koji je, kako navode, sada frustriran Abazovićem, izgleda da se nada da Evropa Sad i Jakov Milatović predstavljati „treću silu“.
Međutim, čini se da je njegova priča ne pije vodu, kod ljudi koji se identifikuju kao Crnogorci, s obzirom na njegov direktan angažman u suzavcu na Cetinju 5. septembra 2021, notirano je u izvještaju.
-Dakle, pitanje je šta će biti ako Đukanović ne pobijedi i da li bi neki alternativni predsjednik i nova parlamentarna većina ostali ideološki nekoherentni i otvoreni za miješanje Srbije ili Rusije.
Sagovornici su u više navrata imali izraženu frustraciju, čak i gnijev, na politiku EU (i pojedinačnih država članica), SAD i Velike Britanije. Crna Gora, kao i BiH, pokazuje da čak i zemlje koje su se nekada smatrale sigurnim mogu biti izgubljene – ili barem izložene ozbiljnom riziku – kroz bezbrižnu, zapuštenu politiku bez vrijednosti – zaključeno je u dokumentu.
Otvoreni Balkan – rješenje bez problema
Praktično niko od od sagovornika njemačkog Savjeta za demokratizaciju politika, ne smatra da je Otvoreni Balkan dobra ideja. Ispitanici Albanci posebno smatraju čudnim što su ugurani u neprirodni ekonomski blok; oni su oduvjek željeli da olakšaju trgovinu ka i iz Grčke i Italije, a ne u bivšu Jugoslaviju.
-Drugi su primjetili da se Otvoreni Balkan čini suvišnim u svijetlu Berlinskog procesa, napominjući da bi u nekim slučajevima njegovi uslovi mogli da potkopaju ili preokrenu reforme koje su već napravljene radi pripreme za pristupanje EU – pišu autori, što je, kako kažu, posebno izraženo u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji.
Neki su takođe zabrinuti da bi ovo moglo predstavljati vječnu čekaonicu za zemlje koje se nikada neće pridružiti EU kao punopravne članice.
-Osim tehničkih detalja, Otvoreni Balkan mnogi vide kao maskirnu izmišljotinu za ambiciju Beograda prema Srpskom Svetu, a Rama je tobožnja umjerena protivteža. Ispitanici iz Crne Gore to posebno vide kao dio šire srpske igre da de facto ili čak de jure apsorbuju svoju zemlju – pitanje koje je u središtu izbora 2023. Godine – ističe se u izvještaju.
