Prvostepenu presudu je izrekla sutkinja Osnovnog suda u Danilovgradu Milica Ćetković.
Presuda je ukinuta po žalbi Osnovnog tužilaštva zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Sudije Višeg suda navode da su u obrazloženju prvostepene presude izostali razlozi na kojima se temelji zaključak da Lakušić i Popović nijesu učestvovali u bombaškom napadu na kuću Spasojevića.
Ukidnim rješenjem je prvostepenom sudu naloženo da u ponovnom postupku od vještaka zatraže odgovor kako je nanešen biološki materijal Lakušića i Popovića koji je pronađen na kašici bombe nakon eksplozije, ali i da se pozabavi nepodudarnostima u iskazima svjedoka u vezi sa alibijem optuženih.
Analizom spisa predmeta Viši sud je uočio nepodudarnosti u iskazima Lakušića i njegovog polubrata Vaska Martinovića sa kojim živi.
Martinović i Lakušić su pred sudom tvrdili da su te večeri bili kod kuće i gledali fudbalsku utakmicu, s tim što je optuženi naveo da je poslije obavljenih dnevnih obaveza došao oko 18 ili 19 časova dok je njegov polubrat tvrdio da se vratio oko 14 ili 14.30 časova.
Sud je uzeo u obzir činjenicu da je Martinović polubrat Lakušiću i da je prirodno da mu pokušava olakšati položaj u krivičnom procesu.
Lakušić je u istrazi pred tužiocem, kako cijeni Viši sud, pokušao da svoju tvrdnju da nije učestvovao u bombaškom napadu pojača pozivanjem na to da te večeri nije izlazio iz kuće i da, koliko se sjeća, tog dana je bio u društvu djevojke.
Ipak, djevojka Lakušića pred tužiocem je kazala da se tog dana nijesu gledali jer je bila bolesna, pa sud smatra da je prvostepeni sud bio dužan detaljnije se baviti iskazom okrivljenog i njegove djevojke.
Za Viši sud je upitno i što prvostepeni sud nije smatrao bitnim što je prijatelj Popovića osporio izjavu ovog okrivljenog da su u noći bombaškog napada bili zajedno.
Viši sud je naložio da se u ponovnom postupku od vještaka forenzičke genetike traži izjašnjenje kolika je vjerovatnoća da bi u slučaju da je biološki materijal okrivljenih dospio na ,,kašiku“ bombe putem sekundarnog prenosa, opstao u pronađenoj količini i kvalitetom identifikovanja, nakon eksplozije bombe.
Sekundarni prenos znači da je biološki materijal okrivljenih mogao dospjeti na kašiku bombe rukovanjem sa osobom koja je nakon toga aktivirala eksplozivnu napravu.
Podsjećamo, vještačenje je pokazalo da je na ,,kašici“ bombe utvrđeno prisustvo biološkog materijala od minimum tri osobe, pri čemu su rezultati DNK analize ekstremno jako podržavali hipotezu da su okrivljeni Lakušić i Popović donori biološkog materijala,
Lakušić i Popović su se teretili da su kao saizvršioci, 1. decembra 2022. godine u Danilovgradu aktivirali ručnu bombu u blizini ograde kuće Predraga Spasojevića u danilovgradskom naselju Podanje.
Prvostepena presuda kojom su Lakušić i Popović oslobođeni od optužbi temeljila se na antropološkom i DNK vještačenju, ali i na video-snimku događaja sa kojeg se nije moglo utvrditi da se radi o optuženima u ovom slučaju.
U nalaza i mišljenju vještaka antropološke struke Anđelke Šćepanović se navodi da „više vjerovatno osobe sa snimka nijesu Željko Lakušić i Filip Popović“.
Iako se optužni akt temeljio na DNK vještačenju, vještak je pred sudom pojasnio da nije bilo moguće izdvojiti glavnu komponentu, koja je „ostavila biološkog materijala tri puta više u odnosu na drugu komponentu“, a za koju bi se moglo pretpostaviti da je posljednja rukovala predmetnom napravom.
On je dodao i da glavna komponenta znači da je ta osoba ostvarila najviše svog biološkog materijala, pa se može pretpostaviti da je ona posljednja dolazila u kontakt ili da je to lično njen predmet.
