Na pitanje da prokomentariše tezu da vlast manipuliše identitetskim pitanjima, on kaže:
- Stvarnost je upravo suprotna: crnogorska vlast se tim pitanjem bavi nerado i nekompetentno. I najviše bi voljeli da ti fenomeni ne postoje. Jer čovjek je za većinu njih prije svega potrošačko biće, i pitanja „ko sam ja“ i „ko smo mi“ su im izlišna. I zaglupljujuća. Pustili bi naši politički prvaci nacionalno pitanje na miru kada bi ono pustilo njih. Ali, ako ne postoji crnogorska nacija, kako to tvrde srpski patrijarh, predsjednik Srbije i njihovi trabanti u Montenegru, iz čega će naša vlast crpiti svoj legitimitet. Svi ekonomski i populacijski pokazatelji Crne Gore su irelevantni. Na nivou jednog istočnoevropskog grada srednje veličine.
Stoga, da su malo znanstveniji i inteligentniji mnogo bi se ozbiljnije bavili izgradnjom crnogorskog nacionaliteta. Jer, Crnogorci su, iako najstariji državotvorni narod među Južnim Slovenima danas najmanji i najranjiviji kulturni i politički entitet – kazao je Popović.
Na pitanje da li je moguće nacionalno pomirenje u Crnoj Gori, on kaže:
- Sva južnoslovenska međunacionalna pomirenja od 1918. do danas bila su kratkoročna, kao plod stranog diktata ili taktičkih smicalica ovdašnjih političkih lidera. Rezultat toga su bili brojni lokalni ratovi u 20. vijeku. Sjetite se Njegoša koji kaže: Naše ideje imaju veliku glavu i slabe noge. Nacionalno pomirenje među etničkim Crnogorcima je nemoguće bez istinskog odustajanja Beograda od tradicionalnih hegemonističkih pretenzija. Posljednji izbori u Srbiji govore da tamošnji nacionalizam ima nepresušnu vitalnost kroz mistiku svetosavlja i kosovskog mita. Velika je zabluda vjerovati da će se kratkoročnim dilovima s njihovim nacionalističkim liderima smanjiti pritisak na našu državu, koja se dugoročno može odbraniti smo ako je građanski koherentna s vitalnom većinskom nacijom – kazao je Popović.
O Vladinoj inicijativi za ujedinjenje CANU i DANU i novom zakonu o CANU, on kaže:
- Donešen je nekonzistentan Zakon o CANU, koji svako tumači kako mu odgovara. Malo inteligentnijem posmatraču je od početka ove inicijative bilo jasno da Vlada nema dovoljno znanja i autoriteta da u skladu s novim političkim realnostima stvori nacionalnu akademiju nauka primjerenu savremenim potrebama društva. Članovi Dukljanske akademije su, po staroj inerciji, povjerovali Vladi, da bi na koncu bili izigrani i poniženi. Rečeno im je da će njihov prijem u CANU biti formalnost, a onda su ih kao brucoše, sve osim trojicu, vratili na popravni ispit. Prosto je fascinantno s koliko se malo znanja i posvećenosti pristupilo ovom problemu, kao i raformi jezika čiji pravopis ne korite ni oni koji su glasali za njega, ili promjeni nedostojnog statusa CPC. S obzirom na površnost i nedosljednost naših političara i njihovih medijskih trabanata, neko mora stalno propitivati, upozoravati, gledati istini u oči, koliko god joj je lice neprijatno – zaključio je Popović.
