Na osnovu izvještaja o epidemiološkoj situaciji koji je dao Institut za javno zdravlje, kao i njihovih preporukа, Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta ostaje pri stavu da predstojeća školska godina počne 1. septembra. Saopštili su i da bi, shodno epidemiološkoj procjeni, školski čas trebalo da traje 30 minuta, a da zaposleni i djeca tokom procesa rada moraju da nose maske.
“Alternativa za one koji neće da nose maske je pohađanje onlajn nastave. Djeca u školu mogu da nose svoju hranu i napitke uz zabranu dijeljenja sa ostalom djecom. Veliki odmor mora da se održava vani, bez obaveze nošenja maski. Prilikom ulaska u školu, temperatura se mjeri i zaposlenima i djeci i na licu mjesta se vrši dezinfekcija ruku”, predložili su nadležni.
S druge strane, preporuke UNICEF-a i SZO su da škole budu posljednje ustanove koje bi trebalo da se zatvore, ukoliko dođe do većeg pogoršanja epidemiološke situacije.
Ukoliko, pak, dođe do uvođenja još restriktvnijih mjera u cilju očuvanja zdravlja djece i zaposlenih, resorno ministarstvo je spremno za najnepovoljniji scenario, a to je prelazak na online nastavu. Snimljena su 8.302 nastavna sadržaja za osnovne škole, u gotovo stoprocentnoj zastupljenosti predmeta, a velikim dijelom i za srednje škole.
O tome kako na djecu utiču ovakve odluke, tim prije što je nekima od njih ovo druga godina zaredom da trpe restrikcije zbog pandemije korona virusa, razgovarali smo sa Dijanom Popović-Gavranović, socijalnom radnicom i porodičnom psihoterapeutkinjom.
Epidemija je istakla neke od postojećih problema obrazovnog sistema: veliki broj djece u školama i veliki broj djece u odjeljenju, obimno nastavno gradivo, podrška djeci sa razvojnim smetnjama, iz drugih ranjivih grupa, što je sve bilo zahtjevno za primjenu online nastave i za bezbjednost povratka djece u školu. Treba istaći i da je Ministarstvo razvilo platformu za digitalno obrazovanje koja se i nadalje može koristiti u periodima pogoršanja epidemiološke situacije, ocijenila je sagovornica Portala Analitika.
Ona je dodala da dugotrajno lišavanje uobičajenog odrastanja čini da većina djece, ali i roditelja i nastavnika, iščekuje povratak u školu.
- Zbog obustavljanja nastave i prelaska na onlajn nastavu mnogi učenici nijesu uspjeli da upoznaju prvu učiteljicu i prve školske drugove ili nove nastavnike, ostali su bez kontakata sa nekim ili svim učenicima iz odjeljenja, sa drugim odjeljenjima, izgubila se školska atmosfera i socijalna uloga škole. Neposredni rad sa djecom je nezamjenjiv, kao i duženje, to podstiče usvajanje školskih znanja, ali i socijalni i emocionalni razvoj, razvoj komunikacije, što djeluje kao povratna sprega na usvajanje i korišćenje obrazovnih sadržaja - istakla je Popović-Gavranović.
ODLUKA O POVRATKU DJECE U ŠKOLU - OZBILJNA
Smatra da je odluka o povratku djece u školu ozbiljna, da treba da je u rukama epidemiologa i stručnjaka za mentalno zdravlje djece, odnosno da se na njihovu procjenu oslanjanju donosioci odluka koje imaju veliki uticaj na djecu.
- Kada se odluka donese, javnosti i djeci treba dati jasne, potpune i dosljedne informacije kako će izgledati nova školska godina, koja su nova školska pravila za bezbjednost, nakon čega javnost i sama djeca mogu preuzeti ličnu odgovornost, uz doživljaj sigurnog oslonca na donosioce odluka i školu. Korona virus je među nama i prirodno je da djeca uče živjeti ovu novu stvarnost baš u vaspitno-obrazovnoj ustanovi u kojoj provode najviše vremena, učeći od svojih učitelja, nastavnika i profesora, druge djece - podvukla je Popović-Gavranović i dodala:
- Nikako ne treba zaboraviti da je zatvaranje škola u periodima rasta broja zaraženih zaštitilo djecu i nastavnike od zaraze, čime je spriječeno i prenošenje zaraze u porodice učenika, i da se ponovo može desiti situacija u kojoj će biti potreban brzi prelazak na druge oblike nastave. To nas motiviše da poštujemo epidemiološke mjere i nova školska pravila preporučena od strane Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, uz dodatne, blagovremene instrukcije školama. Takođe, i da se vakcinišemo i testiramo na prisustvo virusa COVID-19 i da to bude svima dostupno.
Porodična psihoterapeutkinja podsjeća da se preporuke resornog ministarstva za novu školsku godinu oslanjanju na stavove Svjetske zdravstvene organizacije, posebno na stav da zbog značaja obrazovanja, socio-emocionalnog razvoja, socijalizacije i očuvanja psihičke dobrobiti i mentalnog zdravlja djece i u veoma teškim epidemiološkim uslovima treba da se razmotre sve mogućnosti - da škole ostanu otvorene.
Treba uzeti u obzir i sporo postizanje imunizacije i svjetski trend ka obaveznoj vakcinaciji i čestom testiranju, nasuprot ograničenjima u svim životnim oblastima, a prevashodno zbog svog zdravlja i da se epidemija stavi pod kontrolu, što ne znači da će biti u potpunosti zaustavljena. Pri razmatranju dobrovoljnosti vakcinacije, treba uzeti u obzir da građanske slobode obezbjeđuju pravo na izbor, ali ne oslobađaju od odgovornosti za sebe i druge, lokalnu i globalnu zajednicu, ocijenila je porodična psihoterapeutkinja.
- Preporuke Ministarstva se odnose se na zdravlje i mjere zaštite: da učenici nauče kako da sačuvaju zdravlje, da se sačuva zdravlje i dobrobiti učenika i zaposlenih u obrazovanju, a od instrukcija školama i od nastavnih planova se očekuje da unaprijede kvalitet učenja i vaspitno-obrazovnih usluga. Ne treba zaboraviti da je prošlogodišnje organizovanje i sprovođenje različitih oblika nastave prevazilazilo kapacitete radnog vremena i snage jednog prosvjetnog radnika, kao i da je to bilo veoma zahtjevno za učenike i njihove roditelje, zbog čega treba planirati stručnu podršku i pomoć svima koji su uključeni u obrazovni proces - kazala je sagovornica Portala Analitika.
Ona je napomenula da je školski čas od 45 minuta, zapravo, optimalan za rad i uspostavljanje odjeljenske atmosfere i skrenula pažnju da treba promišljati o zadržavanju ključnih koncepata u školskom gradivu i smanjivanju suvišnih podataka. Istakla je da je potrebno vrijeme da se provjere usvojena znanja tokom prošlogodišnjeg nastavnog procesa koji se odvijao u prekidima i različitim oblicima i nadoknadi propušteno, ali i da nastavno osoblje u svakodnevnom radu sa učenicima radi i na razvoju higijensko-zdravstvenih i prehrambenih navika kod djece, razvoju empatije, samopouzdanja, na prepoznavanju i izražavanju emocija, učenju vještina komunikacije, razvoju socijalno-emocionalnih vještina, da upravljaju svojim osjećanjima, mislima i ponašanjem, na razvoju moralnih vrijednosti, grupne kohezije i prevenciji nepoželjnih oblika ponašanja.
BIĆE POTREBNO VRIJEME ZA POVRATAK ŠKOLSKOJ RUTINI
- Biće potrebno vrijeme da se reuspostavi školski proces i odnosi između učenika, učenika i nastavnika, školska rutina. Na tome bi trebalo početno da rade nastavnici i pedagoško-psihološka služba škole, a zatim da se postepeno uvode obrazovni sadržaji. Škola nema samo zadatak da postigne postavljene obrazovne ciljeve. Od toga su, za intelektuаlni, socijalni i emocionаlni rаzvoj djece, često važniji odnosi u školi, fizička sredina, ličnost nastavnika. Način na koji škola njeguje odnose među vršnjacima, kao i odnose između djece i nastavnika stvara školsku atmosferu iz koje proizilazi djetetov doživljaj boravka u školi. U prijatnoj atmosferi lakše je međusobno prihvatanje, prihvatanje druženja, učenja i pozitivnih životnih stavova – navela je Popović-Gavranović i dodala:
- Posebno treba voditi računa o djeci iz osjetljivih grupa, kojima treba veća podrška škole, učitelja, nastavnika, pedagoga i psihologa, drugih učenika kada je učenje u pitanju. Takođe, i u ovim okolnostima treba podsticati djecu na bezbjedno druženje, jer su druga djeca veoma važna u njihovom životu: djeca uzajamno predstavljaju dragocjeni izvor međusobnih podsticaja, pokreću autentični, kreativni potencijal međusobno, uzajamno se potpomažu.
Roditelji i drugi važni odrasli su pozvani da budu uzori odgovornog ponašanja djeci. Važno je da roditelji i nastavnici pokažu djeci da odrasli preduzimaju sve da svijet bude zaštićen i o samozaštiti – rizicima i načinima samozaštite. Takođe, da nadgledaju i nauče djecu kako da izbjegnu da se zaraze: da pravilno nose masku, izbjegavaju dodirivanje lica, kako da pravilno održavaju higijenu ruku i kako se maramicom ili savijenim laktom prekrivaju nos i usta prilikom kašljanja i kijanja te kako se održava bezbjedna udaljenost od drugih osoba, da prepoznaju i reaguju na simptome zaraze, da poštuju i reaguju na kršenje postavljenih pravila i da to postane rutinsko ponašanje, istakla je ona.
Nikako ne treba zaboraviti da je zatvaranje škola u periodima rasta broja zaraženih zaštitilo djecu i nastavnike od zaraze
Sagovornica Portala Analitika još jednom je skrenula pažnju na to da je nošenje maske važna mjera zaštite od prenošenja virusa i da to svojim primjerom pokazujemo djeci i javnosti.
- Iskustveno, djeca osnovnoškolskog uzrasta disciplinovano nose maske u zatvorenom prostoru, čak i kada odrasli, koji to od njih traže, sami to ne rade. Takođe, iskustveno, u radu sa mnogim odraslim ljudima potrebno je iznova ponavljati zahtjev da u zatvorenom ili radnom prostoru stave masku na lice i da to urade na propisan način – kazala je Popović-Gavranović i dodala:
- Adolescenti, ali i mnogi odrasli, skloni su da misle da se njima neće ništa loše desiti, što pospješuje povremeno popuštanje i ukidanje epidemioloških mjera, ali i zasićenost usljed trajanja epidemije pa dolazi i do kršenja epidemioloških mjera. Takođe, adolescenti vide kada odrasli koji ih pozivaju na poštovanje mjera, iste krše i to pojačava njihov otpor i bunt protiv takvih odraslih i njihovih zahtjeva. Nije vrijeme za rizike. Nesigurnost nam je sada zajednička, kao i cilj – da ostanemo zdravi. Treba da vjerujemo da je jedini način da se zaštitimo da poštujemo zvanična uputstva i epidemiološke mjere zaštite i da u to uvjerimo naše bližnje. Tako možemo pomoći sebi i učiniti puno za sebe: ostati sigurni, smireni, sa pozitivnim mislima i u dobrom raspoloženju, zdravi – fizički i mentalno. Tako činimo puno i za svoju porodicu, školu i svijet oko sebe.
RODITELJI I DRUGI ODRASLI KAO UZORI ODGOVORNOG PONAŠANJA DJECI
Djeca nam vjeruju i ugledaju se na nas. U vrijeme krize izazvane pandemijom više je nego inače, djetetu potrebna: roditeljska posvećenost; pružanje ljubavi, podrške i afirmacije; emocionalno pozitivna, otvorena i podržavajuća klima u porodici; stabilan emocionalni odnos bar sa jednim roditeljem ili drugom značajnom osobom; dostupnost uzora koji podstiču konstruktivno suočavanje sa stresom i vanrednom situacijom; uravnoteženost zahtjeva za djetetovim postignućem; doživljaj smisla, strukture i lične i društvene važnosti; podrška u porodici i izvan porodice, kazala je Popović-Gavranović.
Djeca uče kako da se ponašaju i brinu o sebi i drugima, kroz sopstveno porodično iskustvo, kroz iskustvo brige koji su im pružili roditelji ili druge osobe koje su o njima brinule. U zavisnosti od toga, djeca se ponašaju više ili manje prijateljski, pažljivo, ljubazno, konstruktivno - prepoznaju svoje potrebe i potrebe drugih, znaju primjerene načine iskazivanja i zadovoljavanja potreba i ličnih granica, uključujući i reagovanje na stresne situacije, koje su ponavljajuće u ovoj epidemiji, istakla je naša sagovornica.
Ona je napomenula da se stresne reakcije u vezi pandemije i aktuelnih događaja mogu javiti kod roditelja i djece: zbog teškoća pojedinih ili svih članova porodice da se prilagode novim okolnostima ili imaju ograničene resurse za konstruktivno rješavanje problema i suočavanje sa stresom pa dođe do povećanja osjetljivosti, razdražljivosti, frustracija i konflikata ili zbog teškoća koje su postojale i ranije u vezi odnosa u porodici.
Tada škola može biti važan korektivni faktor: da prepozna probleme i uputi na njihovo rješavanje.
- Uz porodicu, škola ima veliki značaj za razvoj djeteta. Polaskom u školu dijete se mijenja i sazrijeva, usvaja nove osobine, sposobnosti, vještine i oblike ponašanja, razvija sve svoje potencijale. Proces intelektualnog, emocionalnog i socijalnog razvoja započet u porodici, nastavlja se u školi na planski i sistematizovan način, kroz drugačije zahtjeve i pravila ponašanja. Dijete postepeno uviđa da je jedno od mnogobrojne djece u odjeljenju, uspostavlja odnos sa drugom djecom, učiteljicom i drugim autoritetima, usvaja stavove i vrijednosti uz njihov uticaj. Polaskom u školu, dijete zasniva samostalne odnose u školskoj sredini, sa nastavnicima i vršnjacima, i nova iskustva iz školskog sistema prenosi u porodicu – ocijenila je Popović-Gavranović i dodala:
- Nastavnik je primjer učenicima u odjeljenju: načinom na koji podstiče djecu na aktivnost i rad, njihove sposobnosti, kao i putem vrijednosti koje svojim ponašanjem prenosi na djecu. Na taj način nastavnik pokazuje i uključuje djecu u društveni život. Stoga se njegov posao ne završava prenošenjem školskog znanja ni kada izađe iz učionice, već on za vrijeme ukupnog boravka u školi brine: o potrebama djece, kako djeca reaguju i uče iz sopstvenih grešaka, iz grešaka vršnjaka i grešaka osoblja škole.
Dobro obavljen posao znači da su visoka postignuća djece u usvajanju školskog znanja povezana sa stvaralaštvom i aktivnim učešćem djece u nastavnom procesu i ukupnom školskom životu, a najviše sa kvalitetom odnosa između nastavnika i učenika. Otvoreni razgovor nastavnika sa djecom omogućava mu da sazna kako djeca vide školsko okruženje u kojem borave, koje osobe vide kao značajne, sa kojim problemima i dilemama se suočavaju, kao i kakvi koraci se preduzimaju i mogu preduzeti za poboljšanje kvaliteta njihovog školskog života, navela je naša sagovornica.
ŠKOLA JE VAŽNA JER PODSTIČE SOCIJALNI I EMOCIONALNI RAZVOJ DJECE
Škola je važna jer podstiče socijalni i emocionalni razvoj djece kroz usvajanje socio-emocionalnih vještina uz pomoć kojih nauče: da prepoznaju i razumiju osjećanja i da upravljaju svojim osjećanjima i stresom, da izvršavaju zadatke samostalno, da sarađuju sa drugima, da rade timski, da komuniciraju, poštuju i saosjećaju sa drugima, da analiziraju situacije, promišljaju, procjenjuju, planiraju, organizuju, odlučuju, da rješavaju probleme, napomenula je Popović-Gavranović.
Podsjetila je i da je zatvaranjem škola došlo do gubitka količine i kvaliteta vaspitno-obrazovnih sadržaja, ali i različitih školskih manifestacija i aktivnosti od kojih su među najznačajnijima matursko veče i matursko putovanje, što u životu adolescenata predstavlja veliki značaj, a što odrasli nekada minimiziraju, umjesto da im dozvole da ispolje osjećanja u vezi takvih i drugih gubitaka i razgovaraju sa njima o tome.
Sve to proizvodi frustracije, koje izazivaju neprijatne emocionalne reakcije, a dugo trajanje ili akumuliranje frustracija ugrožava integritet osobe i povećava šanse za pojavu problema. Nekada ni roditelji ni nastavnici nemaju odgovore na dječija pitanja i to je u redu, isto kao i reći djeci da epidemija koja je tu nije u redu, ali da dajemo sve od sebe da bezbjedno živimo sa njom, i kada nam nije lako ni prijatno, da i nama nedostaju neke aktivnosti, druženje sa prijateljima i kako tražimo bezbjedne alternative da ostanemo u vezi sa drugima, kazala je sagovornica Portala Analitika.
Dugotrajno lišavanje uobičajenog odrastanja čini da većina djece, ali i roditelja i nastavnika, iščekuje povratak u školu
- Period zatvorenosti škola i izolacije usljed epidemije predstavlja dugotrajnu i ozbiljnu krizu, koja slabi kapacitete za izlaženje na kraj sa stresom, ugrožava psihičku dobrobit i mentalno zdravlje svih nas, pa tako i učenika. Za očekivati je da se rizik povećava u zavisnosti od perioda zatvorenosti škola, a rizik se odnosi kako na sticanje odgovarajućeg znanja, tako i na podsticanje socijalnog i emocionalnog razvoja, na upravljanje stresom, na socijalizaciju i na prevenciju nasilja, iskorištavanja i zlostavljanja djece, posebno one koja inače žive u nebezbjednom okruženju, a nijesu više svakodnevno dostupna školi da im blagovremeno pomogne. Takođe, veći je rizik i od izloženosti neprijatnim iskustvima na društvenim mrežama, jer je u periodu zatvorenosti škola i izolacije u porastu vrijeme koje djeca provode u korišćenju savremenih tehnologija. U vrijeme ovakve krize potrebna je puna uključenost roditelja, nastavnika i stručnjaka koji olakšavaju djeci prilagođavanje i nošenje sa stresom - saopštila je Popović-Gavranović.
U vanrednoj situaciji - epidemiji posebno su ranjiva djeca (osobe koje nijesu navršile osamnaest godina života) i sada im je potrebna dodatna briga, pažnja i pomoć da se prilagode promjenama. Djeca mogu pokazati neočekivane reakcije na stres, promjene u raspoloženju, navikama i ponašanju, a ona koja su i ranije ispoljavala probleme u ponašanju mogu ispoljiti neprihvatljivo ponašanje kroz: pojačanu nesigurnost, uznemirenost, razdražljivost; burno i prenaglašeno, nekad neprijateljsko reagovanje; usmjerenost na svoja unutrašnja stanja i grupu vršnjaka istomišljenika; ili otpor i inaćenje prema odraslima i prema poštovanju preporučenih mjera zaštite.
- Važno je da roditelji (i nastavnici) posmatraju djecu i promjene u njihovom ponašanju koje mogu ukazivati na narušavanje mentalnog zdravlja: kako dijete spava (poteškoće spavanja, noćne more) i jede (više ili manje od djetetu uobičajenog), da li je izgubilo interes za aktivnosti u kojima je inače uživalo, da li se povlači, izoluje ili je bezvoljno, uznemireno, razdražljivo, svadljivo, u otporu, prijeti ili čini štetu sebi, drugima ili se javljaju strepnja, strahovi, fizički bolovi bez vidljivog uzroka, regresija u ponašanju. Treba biti osjetljiv za promjene kod djeteta i imati razumijevanje da je to djetetova rekcija na neuobičajenu situaciju u kojoj smo se svi našli. Treba realno procijeniti i prihvatiti da je djetetu potrebno dodatno vrijeme za prilagođavanje i pokazati fleksibilnost. Važno je pratiti sve što se uoči kao drugačije, što ometa uobičajeno djetetovo funkcionisanje i pravovremeno zatražiti stručni savjet - zaključila je Popović-Gavranović.
