Kontakt Stručne službe je dostupan na internet stranici Vrhovnog državnog tužilaštva, odjeljak Stručna služba.
„Pandemija koronavirusa snažno utiče na kvalitet života svih građana, na socijalne odnose u cijelom svijetu i povećava rizike za posebno osjetljive socijalne grupe. U ovoj vanrednoj situaciji treba sačuvati smirenost i zajedništvo, kako sa svojim ukućanima tako i na daljinu, uz korišćenje stručnog i organizovanog načina solidarnosti i podrške onima kojima je ona neophodna, prevashodno putem dežurnih telefona i organizovanih državnih i lokalnih službi“, navela je Popović-Gavranović.
Ona je istakla da preporuka zdravstvenih institucija jeste da se u slučaju pojave kašlja, kijavice, temperature prvo putem telefona pozove izabrani ljekar radi obavještavanja o tegobama i upućivanja u preduzimanje narednih koraka. Takođe, može se pozvati najbliža zdravstvena ustanova ili Institut za javno zdravlje Crne Gore.
„Dežurni telefoni Insituta za javno zdravlje Crne Gore su: 020 412 858 (namijenjen osobama sa simptomima prehlade koji su boravili u inostranstvu); Call Centar, besplatni SOS broj 1616 (namijenjen osobama koje sumnjaju da su bile izložene zarazi koronavirusom ili imaju simptome koji ukazuju na zaraženost)“, navodi ona.
Svi smo suočeni sa stresom zbog vanredne situacije, a posebno su ranjiva djeca (osobe koje nisu navršile osamnaest godina života) i sada im je potrebna dodatna briga, pažnja i pomoć da se prilagode promjenama.
„Djeca mogu pokazati neočekivane reakcije na stres, promjene u raspoloženju, navikama i ponašanju, a oni koji su i ranije ispoljavali probleme u ponašanju mogu ispoljiti pojačano neprihvatljivo ponašanje kroz: pojačanu nesigurnost, uznemirenost, razdražljivost, burno i prenaglašeno, nekad neprijateljsko reagovanje, usmjerenost na svoja unutrašnja stanja i grupu vršnjaka istomišljenika ili otpor i inaćenje prema odraslima i prema poštovanju preporučenih mjera zaštite. Iako su i roditelji pod stresom, treba da sačuvaju smirenost. Nije preporučljivo da roditelj pokaže djetetu: uznemirenost, još veću ljutnju od djetetove, da prijeti nasiljem, da bude nasilan prema djetetu niti da bude nezainteresovan za dijete, da kaže „proći će (djetetovo ponašanje)“, da ignoriše, odbija, ismijava dijete. Poželjna roditeljska reakcija je: prihvatiti i uvažiti dijete, prepoznati njegove potrebe i osjećanja, mirno iskazati neslaganje, razuvjeravati dijete pokazivanjem poželjnog ponašanja sopstvenim primjerom, dati primjerene informacije o vanrednom stanju, objasniti djetetu vrijednosti, pravila ponašanja i granice, svoje odluke, podsticati dijete da preuzme odgovornost za svoje postupke, uz čvrstu roditeljsku kontrolu/nadzor (jasna pravila ponašanja/granice) u kombinaciji sa velikom emocionalnom toplinom i korišćenjem pozitivnih podsticaja i pohvala za primjereno reagovanje i ponašanje djeteta. Takođe, kada želi nečemu da nauči dijete, poželjno je da roditelj kaže djetetu: „Šta ti misliš o tome? Razumijem da ti je bilo teško. Da vidimo kako bi moglo drugačije, šta može da se uradi, kako da popraviš grešku. Vjerujem da ti to znaš, možeš. Radujem se što ti to dobro ide.“
Ona objašnjava da je sada više nego inače, djetetu potrebna: roditeljska posvećenost djetetu, emocionalno pozitivna, otvorena i podržavajuća klima u porodici, stabilan emocionalni odnos bar sa jednim roditeljem ili drugom značajnom osobom, dostupnost uzora koji podstiču konstruktivno suočavanje sa stresom i vanrednom situacijom, uravnoteženost zahtjeva za djetetovim postignućem, osjećaj smisla, strukture i lične i društvene važnosti, socijalna podrška u porodici ili izvan porodice.
“Djeca sada treba da ostanu kod kuće i da sve kontakte ostvaruju putem elektronskih medija i telekomunikacijskih sredstava (telefon, Skype, Viber, WatsApp i dr.). To je sada najvažniji roditeljski zadatak. U vezi toga dobro je da roditelji pitaju djecu kako se osjećaju, s kim komuniciraju, šta prate putem interneta, da prihvate ispoljena osjećanja i brige djece. Takođe, da pitaju djecu šta znaju o koronavirusu i dezinformacije zamijene kratkim, zvaničim informacijama. Razgovor sa djecom treba da se obavi smireno, na djeci primjeren način, kratko i jasno. Djecu, posebno djecu mlađeg uzrasta, ne treba izlagati direktnim saopštenjima zvaničnih vijesti, dovoljno je da ih o vanrednoj situaciji roditelji početno, kratko informišu, a u daljem periodu odgovaraju na eventualna pitanja djece. Važno je da roditelji kažu djeci da odrasli preduzimaju sve da svijet bude zaštićen i o samozaštiti – rizicima i načinima samozaštite. Takođe, da roditelji nauče djecu kako da izbjegnu da se zaraze: da ostanu kod kuće, kako da pravilno održavaju higijenu ruku i kako se maramicom ili savijenim laktom prekrivaju nos i usta prilikom kašljanja i kijanja te kako se održava bezbjedna udaljenost od drugih osoba“, objašnjava ona.
Neće biti lako uspostaviti i zadržati novi raspored dnevnih aktivnosti, pogotovo kod djece koja su i ranije pokazivala otpor prema uobičajenim aktivnostima i obavezama, provodila vrijeme bez strukture i organizovanih sadržaja. To je sada posebno važno da bi djeca sačuvala doživljaj sigurnosti i stabilnosti.
„U vanrednim okolnostima, djeci je potrebna dodatna pomoć roditelja da prihvate nova pravila ponašanja i svakodnevnu rutinu koja uključuje vođenje računa o svojim osnovnim potrebama: da ostanu kod kuće, na toplom, uz dnevni ritam buđenja, sna (da spavaju dovoljno – ni previše ni premalo, uz redovan raspored sna) i obroka (da se redovno hrane, unose tečnost), da održavaju rutinu dnevnih aktivnosti (kućni poslovi, učenje i druženje na daljinu, igra, hobi, fizička aktivnost, opuštanje, druženje sa ukućanima), da pružaju i traže podršku kroz razgovor sa roditeljima, bratom/sestrom, osobama sa kojima su bliski, da jedni drugima upuću lijepe riječi, dobre vijesti“, ističe ona.
Stručnjaci se slažu da je najbolji način da se pomogne djeci da se pruži podrška njihovim roditeljima. Sada je vrijeme da se roditelji aktivno uključe u život djeteta i uspostave novu, funkcionalnu bliskost sa djetetom i svojim ukućanima, bez rješavanja problema burnim reakcijama na moguće neprimjereno ponašanje djeteta, sa obraćanjem pažnje na njegovo dobro ponašanje i da ne zaborave na ulogu humora, kao dobre odstupnice iz teške situacije, na značaj i korisnost zajedničkih aktivnosti sa djetetom, drugim ukućanima i na zajedničku radost unutar porodice. Na taj način roditelji će lakše zadržati dijete kod kuće i obuzdati ga u odnosu na sve ono što bi ga moglo povrijediti u vanrednoj situaciji.
“Ulaganje ličnih napora u roditeljstvo je stalna, trajna i podrazumijevajujuća obaveza, a koja se odnosi na osjetljivost i prepoznavanje problema, na spremnost za njihovo rješavanje, ali i na poboljšanje odnosa u porodici, roditeljskih i partnerskih. Roditelji su uglavnom spremni da pitaju sebe i druge roditelje šta rade, zašto to rade, šta još može da se uradi ili drugačije uradi, jer su svjesni svoje odgovornosti i žele da se uče roditeljstvu od drugih roditelja i uz pomoć stručnjaka u koje imaju povjerenje. Na taj način se stiče i širi roditeljska kultura kako bi se omogućila bolja informisanost i ostvarile i unaprijedile vaspitne funkcije roditelja“, objašnjava Popović Gavranović.
Biće lakše brinuti o sebi i djeci, drugim bliskim osobama ako se prate i poštuju uputstva putem zvaničnih vijesti i odustane od medija koji plasiraju uznemirujuće sadržaje.
„Dobro je da se roditelji informišu sa zvaničnih državnih sajtova (Vlada, Ministarstvo zdravlja, Institut za javno zdravlje) ili putem zvaničnih vijesti ili putem informacija uglednih ljekara i da to rade odmjereno, nekoliko puta dnevno, ne prije spavanja. Prije spavanja je neophodno opuštanje: vježbe disanja, opuštanja tijela; otpuštanje misli koje uznemiruju; zamišljanje prijatnih scenarija. Dovoljno sna svakog dana je potrebno da se odmori i obnovi tijelo, da se osoba ujutro osjeća odmorno, svježe, raspoloženo, spremno za aktivnosti i da sačuva fizičko i mentalno zdravlje. To je posebno važno u napornim danima koji mijenaju životne navike roditelja i djece.
Roditelji i drugi važni odrasli su pozvani da budu uzori odgovornog ponašanja djeci. Djeca nam vjeruju i ugledaju se na nas, zato ostajemo kod kuće, slušamo i pridržavamo se savjeta i mjera zdravstvenih vlasti, tražimo pomoć uglednih stručnjaka.
I ova pandemija će jednom biti iza nas.
Ostani doma!”, zaključuje Popović Gavranović, koja je diplomirala socijalna radnica.
