Mjere koje su kroz program Evropa Sad 1 sproveli "stručnjaci", poslati u Crnu Goru sa lošim namjerama, i koje najavljuju u Evropi sad 2 su pogrešno motivisane, ekonomski opasne, hazarderske po stabilnost javnih finansija i kompletan sistem drzavne vlasti, ocijenio je portparol Pokreta za pšromjene Milo Popović. Upozorava da će smanjenje doprinosa za PIO sa 20.5% na 10% stvoriti rupu u budžetu od 350-400 mil EUR godišnje te da je uvođenje dvije minimalne zarade do sada neviđeni nonsens.
"Minimalna zarada je socijalna kategorija i izraz političke volje e elite da se najjednostavniji rad mora platiti iznad nekog iznosa. Minimalna zarada nije zarada stečena na tržištu rada u skladu sa važećim zakonima i kolektivnim ugovorima i ugovorom o radu. To je socijalna kategorija i reper na osnivu koga se određuju zarade kroz sistem kolektivnog pregovaranja. Povezivanje minimalne zarade sa školskom spremom je neviđeni idiotizam i diletantstvo. U našoj strukturi privrede, gdje dominiraju radna mjesta za koja ne treba nikakvo obrazovanie niti stručna sprema, gdje ima mnogo slučajeva da radnici sa visokim obrazovanjem rade najjednostavnije poslove (kladionice, trgovine, butici, kafići, restorani, sekjuriti…) i gdje se na tržištu rada pojavljuje ogroman broj kupljenih lažnih diploma, ova mjera Vlade izazvaće konfuziju, prelazak u sivu i crnu zonu, poremećaje u sistemu kolektivnih ugovora do mjere da je skoro nemoguća za primjenu", ističe Popović.
Kako dodaje, povećanje PDV će automatski izazvati povećanje cijena, a na infaciju će stimulativno djelovati i povećanje minimalnih zarada i zarada uopšte, bez povecanja produktivnosti, kao i prebacivanje troškova za zarade na cijene. Pritisak na likvidnost privrede će, kako tvrdi, dovesti do zatvaranje malih i srednjih preduzeća, posebno na Sjeveru, koja neće moći da pokriju troškove.
"Debela država će biti sve deblja i ješće sve više poreskih i drugih prihoda od sve mršavije ekonomije. Ovakva vještačka povećanja opterećenja privreda neće moci da izdrži i pojaviće se na tržištu rada sve veći odliv radnika iz realnog sektora u javni sektor. Klasična sutuacija, jedenja sosptvene supstance. Jedemo sami sebe. Stimulišemo rast neproduktivnog i potrošackog javnog sektora, a destimulišemo otvaranja novih radnih mjesta u realnom sektoru gdje se jedino može stvarati nova vrijednost.Budžetski deficit, nepoduktivna potrošnja, inflacija, dužnika kriza, bankrot.Stvarne reforme moraju ići sasvim drugim smjerom, ali za to je potrebno da gradjani shvate jednostavnu stvar - da se plata ne daje dekretima, uredbama, zakonima. Plata se zaradjuje. Debela država i mršava ekonomija, zavisna od novca narkokartela, sa ovakvim diletantima na vlasti, nema drugu perspektivu osim krize i bankrota", zaključuje Popović.
