Popović-Kalezić je u intervjuu agenciji MINA ocijenila da su poslanici, i u ranijim i posljednjem periodu, pokazali političku neodgovornost, time što su partikularne i sitne politčke interese uporno stavljali ispred ključnih reformi i nužnih promjena.
„Ako se prisjetimo načina i modela izbora sudija Ustavnog suda, jasno je koliko je to bio jedan poražavajući put, kako za struku, tako i cjelokupno društvo“, kazala je Popović-Kalezić.
Jasno je, kako je rekla, da jedan zarobljeni sistem mora proći kroz istinsku volju da se stvari sistemski i normativno mijenjaju, nasuprot političkim previranjima i pokušajima njegove politizacije.
Na pitanje da li će politička razmimoilaženja konačno prestati da koče ključne procese, Popović-Kalezić je odgovorila da se teško može povjerovati u to i „da smo živjeli i živimo u vremenu nezrelosti, bez vjerovanja da društvu u cjelini može biti bolje, ako se budemo zalagali za ključne reforme“.
„Kada budemo razumjeli da nas jedino sistem i poštovanje valjanih normi mogu zaštititi i od nas samih, tada ćemo moći govoriti i o nezavisnim institucijama i o reformama koje su dale pomaka u cjelokupnom pravosuđu“, navela je Popović-Kalezić.
Upitana može li se očekivati da novi saziv parlamenta završi ključna imenovanja u pravosuđu, ona je kazala da ostaje da se vidi koji je to novi saziv, i da će biti ohrabrujuće ako on iznenadi dovoljnom političkom zrelošću i konačno dođe do nastavljanja sprovođenja reformi unutar pravosuđa.
„Čini mi se da u ovom trenutku vrlo teško možemo povući razlike između prethodnih i budućih, ako uzmemo u obzir činjenicu da su brojni akteri pregovora o novoj Vladi potpuno isti sa istim vrijednosno partijskim kontekstom“, dodala je Popović-Kalezić.
Na pitanje koliki problem predstavlja to što se podrška imenovanjima u pravosuđu vezuje za to da li poslanik pripada ili ne partiji koja ima funkcije u izvršnoj vlasti, ona je odgovorila „da nas je, nažalost, dosadašnje vrijeme naučilo da izglasavanja u parlamentu idu po partijskim dogovorima“.
„Pa se nije čuditi što traženjem veće inkluzivnosti idemo ka konačnom postizanju dogovora oko pravosudnih funkcija. Hoće li nas inkluzivnost zaista i dovesti do prioriteta, pitanje je na koje ćemo vremenom dobiti odgovor“, dodala je Popović-Kalezić.
Ona je ponovila da za trajuću institucionalnu krizu nije dobro što još nije formirana Vlada sa stabilnom većinom, koja bi ušla u rješavanje gorućih problema.
Prema riječima Popović-Kalezić, proces reformi bio je težak i u periodu 42. i 43. Vlade, tako da i 44. teško može iznenaditi.
„Deblokada pravosuđa ići će teško, pogotovo ako uzmemo u ozbzir promjene koje su se dogodile i prije dvije godine unutar Tužilačkog savjeta, a nijesu dale potrebne rezultate“, ponovila je Popović-Kalezić.
Za dalji napredak, kako je poručila, neophodno je popuniti sva mjesta u tužilačkoj organizaciji i policiji kvalitetnim kadrovima i doći do konačnog političkog konsenzusa oko izbora vrhovnog državnog tužioca u punom mandatu, ali i ostalih imenovanja u pravosuđu.
„Istovremeno, važno je napraviti otklon od kompromitovanih pojedinaca koji krše zakone i neprofesionalno obavljaju posao. U tom pravcu potrebno je razmotriti i uvođenje “vetinga”“, navela je Popović-Kalezić.
Kako je kazala, jačanje institucionalne saradnje između tužilaštva, sudstva i policije uz učešće i ostalih organa, teško se može postići u institucionalnoj krizi i političkoj neizvjesnosti, „da ne govorimo o unapređenju transparentnosti i odgovornosti, koje skoro i da nema“.
„Tužilački savjet je krenuo ka izmjenama u tom pravcu i to svakako treba pohvaliti“, rekla je Popović-Kalezić.
