Gore pomenutu temu obrađivali su vrsni poznavaoci crnogorske istorije i kulture Radovan Popović i Dragan Mitov Đurović.
Govorili su o bogatoj, desetvjekovnoj istoriji Crne Gore, podsjećajući prisutne na slavne, ali i teške trenutke naših predaka. Nabrajajući crnogorske dinastije, bojeve i ratove u kojima je, uz ogromne gubitke, stvarana ova država, u kojoj danas živimo.
Kako Popović reče teško bi iko mogao objasniti nekom francuzu, njemcu ili belgijancu da se najmanje jedna trećina neke države zdušno zalaže za potiranje svoje države.
Citiraćemo jednu veliku istinu gospodina Popovića, koji kaza: “Premnogo je u Crnu Goru rana ugrađeno da bi smo je olako drugome predali”.
Đurović podsjetio je prisutne da su za crveni barjak crnogorski po tri pasa u jednom boju padala da bi zastava uspravno stajala, te da nikome, ni po koju cijenu nećemo dozvoliti da po njoj gazi.
Takođe, on je u ime SUBNOR-a uručio plaketu najstarijem antifasisti devedesetsedmogodišnjem Petru Perišiću, učesniku Narodnoslobodliačkog rata, kuriru legendarnog komandanta Save Kovačevića.
Da bi nešto postalo istorija, naša dužnost i obaveza je da svoja znanja prenosimo mladim naraštajima, koji će kroz ta učenja postati dostojni nasljednici svojih predaka. Tim povodom, najmlađoj učesnici tribine, Mileni Perović, je uručena knjiga s posvetom.
U ime SUBNOR-a je takođe uručen prikladan poklon velikom borcu koji je svojim oštrim perom u ovo teško vrijeme svakodnevno na sebi svojstven način branio domovinu novinaru Slavku Mandiću.
U ime UBNOR-a Herceg Novi, predsjednik Svetozar Baković je podsjetio da se tribina održava u podnožju zgrade odakle je 1942. godine fotografisano sramno "krvavo kolo", kojim su se domaći izdajnici sektaški veselili nad krvavom odjećom svojih žrtava Nikole Đurkovića, Sava Ilića i Daša Pavičića, te je to kolo uporedio sa onim koje se prije par dana odigra ispred Cetinjskog manastira vjerovatno od slicnih koreografa naručeno , a koje poznavaoce istorije tjera da dobro sagledaju aktuelnu situaciju, kako bismo sačuvali ovo sveto parče crnogorske zemlje od domaćih izdajnika i potencijalnih okupatora.
Đurović se nadovezao, te napomenuo na veoma bitnu činjenicu da su heroji Nikola, Savo i Dašo prije svoje junačke pogibije spalili svu političku dokumentaciju kako ne bi dospjela u ruke neprijatelju, dok neki današnji svesrdo ustupiše svu tajnu i javnu dokumentaciju drugoj državi.
I ovo danas će postati istorija, a generacije koje ostaju, pamtiće izdaju crnogorskog naroda, i nadamo se, sačuvati to kao opomenu za sve buduće generacije.
Na kraju, Baković je zaključio da je ovo prva u nizu tribina koje će se održati u Herceg Novom i da će naredna biti ubrzo organizovana na temu “Razlika između crnogorske istorije i crnogorske poezije”, koje se često pogrešno tumače i zloupotrebljavaju, pozivajući se na deseteračke stihove kao na istorijske činjenice.
Ovo je samo početak nečeg lijepog, što treba da postane tradicija, da okuplja građane svih vjera i nacija, koji ovaj biser Evrope zvani Crna Gora nose u srcu i smatraju je svojim domom.
