''Ljekara koji je primio pacijente u pripitom stanju tokom svoje noćne smjene, znamo kao izuzetno strpljivog mladog čovjeka, besprekornih manira. Imala sam zadovoljstvo upoznati ga i sarađivati sa njim još dok je bio student. Potiče Iz ljekarske porodice, koja je dala u drugoj generaciji još tri ljekara crnogorskom zdravstvu'', kazala je Popović-Samardžić.
Kako je dodala, koliko god da se neko trudi, u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć se uvijek ''susretnete sa neuspjesima u organizacionoj strukturi''.
''Prvi kontakt građana sa zdravstvenim sistemom često se odvija preko Zavoda za hitnu medicinsku pomoć.To je dio sistema zdravstvene zaštite koji je izložen svemu što loš sistem proizvodi. Koliko god da ste dobri, koliko god da se trudite kao ljekar, na tom mjestu se nosite sa neuspjesima u organizacionoj strukturi, u vaspitanju, građanskom obrazovanju, sa neuspjesima koji su proizvodi nedostatka lične ali i društvene odgovornosti, kulturoloških, ekonomskih, socijalnih i svih drugih poraza koje sistem stvara i stavlja vam na teret. Mnogo tereta za mlade ljude koji tek dolaze sa fakulteta u namjeri da budu od koristi svojoj zajednici'', kazala je ona.
Kako dodaje, zdravstveni radnici u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć imaju ograničene resurse za rad.
''Iako je Zakonom o hitnoj medicinskoj pomoći propisano da mogu pružiti sijaset zdravstvenih usluga u praksi to izgleda drugačije. Nezadovoljstvo koje stvara loš sistem, pacijenti iskaljuju na zdravstvenim radnicima koji ih dočekuju.
Na prijedlog Sindikata doktora medicine, unazad godinu dana, „Napad na ljekara pri pružanju ljekarske pomoći“ naš zakon tretira kao krivično djelo'', ističe Popović-Samardžić.
Zabrinjava, nastavlja Popović-Samardžić, što njegova primjena još uvijek nije zaživjela u praksi s obzirom da je osnovno državno tužilaštvo ovaj događaj kvalifikovalo kao nasilničko ponašanje, a ne kao „Napad na ljekara pri pružanju ljekarske pomoći“, član 152a.
''Time se svjesno zanemaruje svojstvo ljekara u ovoj situaciji, uprkos našoj dugogodišnjoj borbi za uvođenje ovog krivičnog djela. Napad na ljekara koji pruža ljekarsku pomoć dovodi do narušavanja procesa rada i ugrožava pravovremeno ukazivanje ljekarske pomoći pacijentima koji zavise od ljekara koji je pretrpio nasilje. „Ukoliko ne kažnjavamo one koji su krivi, iskazujemo okrutnost prema onima koji su nevini“.
Mora se povući linija pred eskalacijom nasilja u našem društvu, anarhijom potpomognutom nedostatkom institucija u Crnoj Gori. Nezadovoljstvo se mora artikulisati i rješavati institucionalno, a ne kroz samovlašće i destrukciju'', zaključila je Popović-Samardžić.
