- Molim Vas, ovaj skup nam je jako važan, bilo bi dobro da napustite salu kako bi se sve okončalo u najboljem redu - rekla je Nataša Kandić crnogorskom mitropolitu Mihailu na jučerašnjem skupu REKOM-a, regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava na području bivše Jugoslavije.
Nije to bila molba već izričit zahtjev. Organizatorka sarajevskog skupa, direktorica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić, poštovala je neprikosnovenu volju sveštenika Srpske pravoslavne crkve koji je insistirao da se crnogorski mitropolit, poglavar „kanonski nepriznate crkve Crnogorske pravoslavne crkve”, po svaku cijenu odstrani sa spiska zvanica. Podršku je srpski pop dobio od kolege iz Katoličke crkve.
Mitropolit Mihailo, visoki, sijedi čovjek u crnoj odori sa bijelom kamilavkom na glavi nijemo je ustao i otišao. Skup REKOM-a o pomirenju na Balkanu mogao je da počne.
U saopštenju sa sarajevskog sastanka je zapisano da je „otvoreno razgovarano o ulozi vjerskih zajednica i crkava u vraćanju povjerenja u suživot na Balkanu”. Suživot i vraćanje povjerenja? Kakav prilog istoriji balkanskog cinizma: Srbin i Hrvat udruženo su, posred multietničkog Sarajeva, protjerali Crnogorca i sve to da bi počela – akcija pomirenja!
Balkanski aparthejd: Sarajevska REKOM drama ima više činova i teško je razlučiti koji ostavlja mučniji utisak.
Nataša Kandić, žena koja se tokom posljednje dvije decenije istinski borila za bolji Balkan, u Sarajevu je nalikovala nekadašnjim kondukterima s juga Amerike, iz Luizijane ili Tenesija, koji su šezdesetih godina prošlog vijeka, jednako revnosno, upozoravali crnopute američke građane da nikako, ali baš nikako, ne pređu u dio autobusa rezervisan za ravnopravnije, bijele građane. Nije to bilo po federalnom zakonu, ali jeste po zakonu jačega - platforme za crnce bile su običaj na jugu SAD, neka vrsta internog kanona.Možda će, kada jutro svane, Kandićka zaiskati oprost od mitropolita Mihaila zbog učešća u izvođenju ove balkanske verzije aparthejda. I zaista, nije u skladu sa običajima dobrog domaćina: mitropolit Mihailo je zvanično pozvan u Sarajevo, plaćeni su i troškovi puta i troškovi smještaja da bi doživio diskriminaciju - i kao čovjek i kao predstavnik jedne vjerske institucije.
Kanonski mitraljezac i nekanonski duhovnik: Zvanična verzija uklanjanja mitroplita Mihaila sa skupa REKOM-a govori da je Kandićkoj zamjereno što je u goste – „pozvala poglavara kanonski nepriznate crkve”.
- U vrlo dobrim smo odnosima sa Srpskom pravoslavnom crkvom a, kako ja znam, Crnogorska pravoslavna crkva nije kanonska, obrazložio je mosinjor Andrija Kopilović vlastitu odluku da se pridruži zahtjevu srpskog sveštenika o ekskomuniciranju crnogorskog mitropolita sa skupa u Sarajevu.
Malo što odzvanja kao prazne riječi: kanoni, pravila, ustrojstvo crkve...
Zbilja, dok je srpski pop Filaret, sa mitraljezom u jednoj i lobanjom u drugoj šaci pozivao u krvavu osvetu - da li je predstavljao oličenje kanonske Srpske pravoslavne crkve? Kada je mitropolit Amfilohije guslao u Grudama oktobra 1991. godine - pozivajući u napad na Dubrovnik i „ćeranje gube iz torine” - da li činjenica što je to radio kao pripadnik kanonski priznate crkve njega amnestira od moralne odgovornosti za ratne strahote...
Igre istine i igre skrivalice: Nije mitropolit crnogorski Mihailo razmišljao o tomosu Vaseljenske patrijaršije onoga dana kada se u Srebenici poklonio sjenima hiljada poklanih i pobijenih žrtava humanog preseljenja Radovana Karadžića, Ratka Mladića i njihovih idejnih tvoraca u Beogradu. Nije poglavar CPC čekao na kanonski dopust Srpske pravoslavne crkve klanjajući se pobijenima u ratu na teritoriji Hrvatske i moleći se za oprost svih nas živih. Otvarajući svoje srce i dušu mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve je poštovao kanone one prave, humane Crne Gore.
U danima koji dolaze biće interesantno čuti reakcije crnogorskih članova REKOM-a. Uobičajeno hitri u reakcijama na sve nepravde – počev od računa elektroprivrede do djelovanja organizovanog kriminala - crnogorski članovi REKOM-a, uglavnom lideri glasnih nevladinih organizacija, skandal u Sarajevu su prvog dana nekako otćutali. Bilo bi važno da neko, već danas, jasno osudi slučaj diskriminacije u Sarajevu.
Time se, međutim, neče odagnati mučnina. I ostaju pitanja bez odgovora. Ako je crnogorski mitropolit Mihailo - čovjek koji se poklonio žrtvama Srebrenice i žrtvama rata u Hrvatskoj - nepoželjan na skupu o pomirenju; ako je uskraćena riječ onome koji je govorio protiv zločina, o kakvoj se onda ideji pomirenja na Balkanu zaista radi? Ili je sve, u biti, bila samo jedna velika predstava radi velikih međunarodnih donacija?
Draško ĐURANOVIĆ
