Izmjene Zakona potpisalo je 20 poslanika Nove srpske demokratije, Demokratske narodne partije, Radničke partije i Pokreta za promjene. U prijedlogu zahtijevaju da se akt donese po hitnom postupku zato što, kako tvrde, predsjednik države Milo Đukanović nije, shodno svojoj ustavnoj obavezi, dodijelio mandat za sastav Vlade kandidatu koji je dobio podršku većine od ukupnog broja poslanika Skupštine Crne Gore.
Navode i da je time „doveo u opasnost ustavni poredak Crne Gore“. U nizu odredbi koje predviđaju izmjenama, o čemu je Pobjeda i pisala, grubo se zadire u ono što je ustavna materija.
Dekan Fakulteta političkih nauka Milan Marković i pravnik Veselin Radulović pojasnili su ranije Pobjedi da se pitanja koja su predmet ustavne materije ne mogu definisati zakonom, jer se time ulazi u nadležnost ustavopisca. – Odredbe Ustava se ne mogu derogirati na bilo koji način i van ustavnog teksta ne smije se ići. Zakon je samo razrada ustavnih odredbi i on ne može ulaziti u ono što je po prirodi ustavna materija – kazao je Marković.
Radulović je, sa druge strane, ukazao na odredbe koje nijesu u skladu sa Ustavom.
Takvo je, na primjer, rješenje sadržano u predloženom članu 7f u kojem se navodi da će se „ukoliko predsjednik ne izvrši dužnost povodom postupka utvrđivanja mandatara u skladu sa ovim zakonom, radi zaštite javnog interesa mandatarom smatrati kandidat koji ima jasnu podršku većine od ukupnog broja poslanika u Skupštini, a koja se utvrđuje potpisima u formi peticije“.
Ovako koncipirana odredba, kako je pojasnio našem listu, značila bi da mandatara predlaže neko drugi, a ne predsjednik čije je to ovlašćenje. Protivustavna je i odredba u kojoj predlagači navode da je propuštanje vršenja dužnosti predsjednika u postupku utvrđivanja mandatara razlog za njegovo razrješenje.
Kako je Radulović ranije pojasnio Pobjedi, takvo rješenje nije u skladu sa Ustavom, zato što je pitanje postupka razrješenja predsjednika države regulisano najvišim pravnim aktom.
Problematična je i odredba koja propisuje da je predsjednik dužan da postavi kandidata za ambasadora kog je predložila Vlada, ako je Odbor mišljenjem podržao postavljenje, jer je to, takođe, predmet ustavne materije.
Predlagači su u izmjenama zatražili i povratno dejstvo zakona pozivajući se na član 147, stav 2 Ustava koji to dozvoljava kada je u pitanju javni interes, a predlažu i da rokovi koje predviđa zakon, u potencijalnom slučaju izbora Miodraga Lekića za mandatara, počnu da teku danom stupanja na snagu predloženih izmjena.
