Verica Barać, predsjednica Savjeta za borbu protiv korupcije, preminula je juče u 57. godini života, nakon tri duge i iscrpljujuće borbe protiv malignih tumora. Na čelu Savjeta provela je skoro 10 godina, tokom kojih je vodila jednako napornu borbu protiv najmalignije bolesti društva – korupcije.
Boreći se da dobije potomstvo, Baraćeva prije 16 godina nije primijetila da se u njenom tijelu formira opaka bolest, koja ju je tada umalo koštala života.
Htjela sam da rodim ali je ginekolog pogriješio: - Bila sam tada mlada žena, na pragu četrdesete, s još uvijek velikom željom da rodim i nadom da ću konačno, poslije višegodišnjeg liječenja od steriliteta i primanja hormonske terapije, uspjeti da zatrudnim vantjelesnom oplodnjom. Ginekolog koji me je liječio nije pridavao mnogo značaja jednom “zrncu pirinča” koje se pojavilo ispod same kože na mojoj dojci, pa se ni ja oko toga nijesam mnogo brinula. On me je uvjeravao i ja sam mu vjerovala da je sasvim sigurno benigno i da će sve doći na svoje kad konačno ostanem u drugom stanju – ispričala je Baraćeva za nedjeljnik Viva.
Želeći da mladim ženama objasni koliko je važno da vode računa o svom zdravlju i uvijek traže drugo mišljenje, ispričala je svoju priču do kraja.
- I ja sam, mada sa zakašnjenjem, potražila još jedno mišljenje, i to od mog prijatelja hirurga, s kojim sam se slučajno našla na kafi. Ispostavilo se da je to “nešto” zapravo maligno i da je bolest već uznapredovala, pa čak zahvatila limfne čvorove. Imala sam tog ljeta dvije operacije, 40 zračenja i još šest mjeseci naporne i mučne terapije citostaticima. Neznanje tog ginekologa, koji je tvrdio da je najvažnije, što za mene i jeste bilo važno – da dobijem dijete, zamalo me je ubilo – rekla je ona.
Majka teško podnosila bolest: Ipak, uporna u borbi za istinu i pravdu, Verica Barać se nakon godinu dana mučne borbe vratila na posao javnog pravobranioca opštine Čačak. U svoj rodni grad vratila se nakon završenog Pravnog fakulteta. S diplomom pravnika i radnim mjestom istaknutog borca za pravdu, u Čačku je živjela s majkom Nerom. Nažalost, vrlo brzo je ponovo dobila neželjeno “društvo”.
- Bolest se vratila, ovoga puta u još težem obliku: metastaza na kostima lobanje i tumor druge dojke. Opet operacija, opet šest mjeseci citostatika. Prvi put sam tada izgubila kosu, a to je moja majka, inače rijetko hrabra i jaka žena, izuzetno teško podnijela, mislim da ju je to slomilo – ispričala je ona.
Ipak, Baraćeva je i tu bitku, sada već davne 2001, uspjela da dobije. Međutim, dok se ona borila za zdravlje, mjesto javnog pravobranioca zauzeo je neko drugi. Verica se penzionisala i tada je stigla ponuda da se uključi u tek formiran Savjet za borbu protiv korupcije:
- Kada sam se penzionisala odlučila sam da više uopšte ne radim. I ne bih, da u Savjetu nisu bili ljudi poput Vojina Dimitrijevića i Zage Golubović, koji su, kao i ja, uvjereni da je društveno dobro iznad privatnog i ličnog. Mislila sam da to neće dugo da potraje, jer nas je Vlada svaki čas rasturala. Ali, kad krenete u tu priču ne možete neke stvari da ostavite na pola, a stalno se javljaju novi slučajevi.
Želja Verice Barać da se bori za pravdu bila je jača od potrebe organizma da odmara. Nažalost, neprestani i iscrpljujući rad u Savjetu dodatno je narušio njeno već krhko zdravlje, koje se prije godinu i po dana ponovo dramatično pogoršalo.
Doktori joj tvrdili da se izvuka: - Prošlo je bilo već skoro deset godina od moje posljednje operacije, išla sam redovno na kontrole i bila uvjerena da sam definitivno ozdravila. I ljekari su mi govorili: “Verice, izvukla si se”. Uljuljkana u to uvjerenje, napravila sam glupost koju ni samoj sebi ne mogu da objasnim. Potpuno sam ignorisala jedno drugo “zrnce pirinča” koje se ovoga puta pojavilo na stomaku, opet ispod kože. Ono je raslo, ali sam ja i to zanemarivala. Kada je jedna ljekarka to slučajno primijetila, kada su svi lekari digli uzbunu oko toga, bolest je otišla predaleko – pričala je ona.
Od maja prošle godine Verica Barać ponovo je bila na raznim terapijama, koje su davale promjenljive efekte. Ovoga puta, međutim, nije u tome bila sama. Prije skoro tri godine udala se za ekonomistu Danila Šukovića, koji joj je na ovom teškom putu bio neprocenjiva podrška.
- Život vas ponekad i nagradi, tako da sam sada s muškarcem koji je baš onakav kakav mi odgovara. Dijelimo slična interesovanja i vrijednosti, on mi je velika podrška u liječenju. Mnogo je važno dok prolazite kroz sve to da imate uz sebe nekoga kome je stalo da ozdravite isto koliko i vama. Sada živim moje najbolje godine, jer tek kad sam se razboljela shvatila sam vrijednost života. Uživam u svakom trenutku koji mi je dat. Mislila sam da mi ne smeta samoća, ali ako postoji neko kao stvoren za vas – onda ne treba biti sam. Sreća je moguća – završila je Verica Barać svoju ispovjest.
(Telegraf.rs / Viva magazin)
Foto: smedia.rs
