Sve je počelo onako obično, rekreativno, na školskom igralištu u rodnom Bijelom Polju; čisto da se skloni dalje od ulice. Desetak godina kasnije, ovog ljeta, Suad Šehović je sa rođenim bratom i drugovima iz reprezentacije, doživio nevjerovatni preporod: bio je to njegov veliki povratak na velikoj sceni - vodio je svoju državu do impresivnih pobjeda, impresivnog rezultata, do najveće smotre evropskih selekcija!
Suad Šehović, stariji od braće Šehović, jedan je od najzaslužnijih za briljantne partije Crne Gore. Dvadesetpetogodišnji Bjelopoljac u razgovoru za Portal Analitika govori o ljubavi prema košarci, o slavlju u Areni, osjećaju koji se samo jednom doživi, atmosferi koju je izgradio selektor Luka Pavićević.
Deset od deset: To je već postao evropski košarkaški hit - deset od deset, momaka u crvenom. Suad je bio jedna od ključnih karika pobjedničkog tima, briljantan i odlučujući u prvih pet duela, onih najvažnijih, prelomnih; pokretač igre „crvenih“ naročito u pobjedama protiv Izraela u Morači i Srbije u gostima. Te su pobjede, po njemu, odredile tok kvalifikacija.
''U prvoj utakmici sa Izraelom, prvoj pred našom publikom, psihološki pritisak odradio je svoje. Po meni, onaj dramatični, prelomni trenutak kvalifikacija odigrao se kada smo - nakon minusa poslije treće četvrtine - uspjeli da se vratimo i slavimo u utakmici u kojoj nijesmo bili na nivou ni u odbrani ni u napadu. Nakon toga uslijedio je duel sa Srbijom, kada smo u posljednjoj četvrtini imali minus od 13 koševa. Ali, i tada nas je spasila snaga i volja koja nije pala u tom trenutku. Da smo tada pali i povjerovali u poraz, išli bi na 20-25 koševa minusa. Ali, mi smo vjerovali – i to je presudilo. Srećna trojka Nikole Ivanovića, ispostaviće se i da nije samo srećna trojka jer smo je gradili i izgradili tim odnosom na parketu i borbenošću. Nošeni tom euforijom, savladali smo i Estoniju u gostima, onda Island i Slovačku, a zatim u Nokija Areni i u ''Morači'' protiv Srbije potvrdili da nije bila u pitanju samo sreće, već naš veliki kvalitet, borbenost i požrtvovanje.’’
Vjera u nemoguće: Naš rezultat, iskreno, niko nije očekivao, pa ni sami igrači, ponajviše zbog brojnih povreda, izostanaka...
''Cilj naše akcije bio je plasman na Evropsko prvenstvo, osvajanje drugog ili najboljeg trećeg mjesta. Okupili smo se znatno ranije u odnosu na ostale reprezentacije, jer smo znali da smo dosta oslabljeni zbog povreda glavnih igrača. Zbog novog stručnog štaba, zbog dosta mladih igrača, morali smo da se sastanemo ranije i da sve to uklopimo. Sve to na početku nije izgledalo onako kako je kasnije bilo. Na pripremnim utakmicama, ekipa je pokazala da ima volju i snagu. Nijesmo imali zvijezdu u ekipi, bilo je par starijih ostalo su sve bili mladi igrači. Svaki igrač kada je ulazio na parket, borio se za novi minut, novo dokazivanje. Ginuli smo za svaku loptu.''
Nije samo reprezentacija doživjela preorod, Suad Šehović je ovog ljeta ponovo „oživio“. Svojevremeno je Suad neočekivano bio izostavljen sa spiska igrača posljednjeg Evropskog prvenstva u Litvaniji, potez koji je i njega tada mnogo iznenadio. Mladi Bjelopoljac nije htio da se osvrće na „lošu prošlost“, ali zna šta ovu pobjeničku selekciju Luke Pavićevića odvaja od te, neuspješne Dejana Radonjića.
''U toj prošloj selekciji bio sam skoro do kraja, a onda sam - dva dana prije puta - dobio otkaz. Ne želim da pričam o tome jer tada nijesam bio tamo, ali sigurno znam da je ova reprezentacija pokazala karakter. To najbolje pokazuje duel sa Islandom, kada smo se već plasirali na EP. Tada smo gubili 22 razlike, protiv sebe smo imali i sudije. Ipak, uspjeli smo da preokrenemo i čak ubjedljivo slavimo. To nije bila samo pobjeda i dva boda, već pobjeda karaktera“.
Uloga selektora Pavićevića: Suad Šehović posebno ističe odnos sa selektorom Lukom Pavićevićem, za koga ima samo riječi hvale.
''Ja sam Luku sretao kada sam igrao protiv Albe. On je veliki profesionalac, pravio je sjajne rezultate sa Albom. Imali smo odličan odnos sa njim; bio je tu 24 sata za nas. U svakom trenutku bio je raspoložen za razgovor sa nama, spreman da nam pomogne. Ovo je mnogo drugačiji odnos, nego što je bio sa ranijim selektorima. Kompletan stručni štab je bio tu za nas, prijateljski raspoložen, spreman za razgovor u svako doba dana i noći. Svi smo radili zajedno, družili se, i to je rezultiralo ovim uspjehom. Imam samo riječi hvale o radu i odnosu sa selektorom Lukom Pavićevićem.''
Suad će, kaže, pamtiti cijelog života slavlje u beogradskoj ’’Areni’’; to je bio osjećaj koji se ne može opisati.
''Prvi put sam tako nešto doživio. Prije meča svi su nas otpisali; niko nije vjerovao da možemo uopšte da zaprijetimo. Ali, upornost, odgovornost i kolektiv učinili su svoje. Uslijedila je ta trojka, sjajna nagrada za mukotrpan rad i trud. U prvom trenutku nijesmo ni bili svjesni šta smo uradili, šta se desilo. Nevjerovatan osjećaj! To se dešava jednom u životu, i ne postoje riječi da se to opiše'', kaže Suad , a vrhunac svega bio je spektakl u ’’Morači’’, meč u kojem su Crnogorci pokazali da trijumfi do tada nijesu bili slučajni, noć u kojoj je cijela Crna Gora bila na nogama.
''Malo prije utakmice je stvoren pritisak, ne od selektora i stručnog štaba, već od javnosti. Svi su očekivali slavlje, pobjedu. Početak utakmice je to pokazao, kada smo za sedam ipo minuta postigli samo tri poena. Ipak, govori da je i uzvratna utakmica sa Srbijom bila veliki izazov. „Opet smo bili pod pritiskom i u početku sputani, bez šuta i odlučnosti. Ipak, vratili smo se, uz pomoć podrške sa tribina. Igrao sam dugo u Podgorici ali se zaista ne sjećam da je ikad u ''Morači'' bilo takvo grotlo, da se ikada napravio takav spektakl. Navijači su nam bili vjetar u leđa i mi smo im to na kraju vratili. To je bila potvrda našeg kvaliteta – 2:0 u duelima sa Srbijom, to je, vjerujte, istorijski rezultat!''
Nakon iscrpljujućeg ljeta slijedi velika pauza sto se reprezentativnih obaveza tiče.
Sjećanje na prve baskete u Bijelom Polju: Šehovićeva košarkaška priča je počela na školskom igralištu u rodnom Bijelom Polju, onako obično i rekreativno kao mnogi njegovi sugrađani, sa jedinim ciljem - biti što dalje od ulice. A onda je ljubav prema košarci bila sve jača i jača; treninzi su postojali obaveza, kao što se budite, jedete...
''Počelo je basketom na školskom igralištu. Onda, kad čujete da možete kao dječak da se upišete da igrate regionalne lige, dobijete još jedan motiv više. Počeli smo kao pinori, pa onda igrali kao juniori u Bijelom Polju, brzo sam došao do seniorskog tima. Tada trening postaje obaveza, kao što se budite, jedete; obaveza koju nastavljate svakodnevno da radite.
Sa 17 godina otišli smo u Sarajevo. Dugi niz godina sam nastupao za Bosnu, tamo sam se afirmisao. Slijedila je Ljubljana, pa Budiveljnik, ali je sve počelo u Jedinstvu iz Bijelog Polja, u mom rodnom gradu.“
Suad i Sead, braća i profesionalci: Poseban odnos Suad ima sa mlađim bratom Seadom; na parketu djeluju kao jedan, dopunjuju se, a ono što posebno raduje starijeg Šehovića je, da je mlađi brat napokon pokazao koliko vrijedi.
''Taj princip jednakosti između nas dvojice važi i na terenu. Kao što sam rekao, svi igrači su bili jednaki, pa i ja i on. Pokazao je svima da vrijedi, jer su mnogi stavljali znak pitanja na njegov kvalitet i potencijal. Dosta je tinjao, ali je u ovim kvalifikacijama eksplodirao.
Utakmica sa Srbijom je bila njegova najbolja utakmica, utakmica u kojoj je pokazao da je uspješan u svim elementima igre. Iskreno da vam kažem, on je vukao drugi dio kvalifikacija uz Dašića, Ročestija... Za neke ljude njegova igra je iznenađujuća, ali ja sam samo čekao trenutak kada će on sve to da pokaže. Jer, svako ljeto treniramo zajedno, u Bosni smo igrali zajedno, igrao sam protiv njega dok je bio u Budućnosti. Još uvijek u klubu nije dobio šansu da pokaže šta zna, ali evo u reprezentaciji, đe je mnogo teže, đe su najbolji igrači, on je pokazao sav svoj potencijal.''Ono što najteže pada je velika udaljenost, zbog čega provode vrlo malo vremena sa porodicom. To se posebno odnosi na roditelje, koji su imali važnu ulogu u stvaranju njihovih karijera, i koji su im velika podrška.
''Što cete, to je profesionalizam. Jedne godine si u jednoj državi, druge u drugoj. Roditeji pokušavaju da se uklope sa nama. Prošle godine su duže ostajali u Njemačkoj i Ukrajini, kada smo bili u regionu, češće su dolazili. To je tako, izabrali smo da se bavimo time - porodica je tu da te podrži. Pokušavamo da što više vremena budemo zajedno. Evo i sada pred put za Ukrajinu želim da što više vremena provedem sa mojima. Večeras već putujem za Ukrajinu, malo je vremena ostalo, ali šta je tu je...''
Suad je zadovoljan sadašnjim klubom, a prošle sezone bio je izabran u najbolju petorku. Ta sredina izuzetno mu prija. ''Ekipu vodi Zvezdan Mitrović, naš Crnogorac. On me je prošle godine doveo. To mi je bila, da tako kažem, prva prava evropska sezona. Pravo preživljavanje – ako se uklopiš upadaš u ekipu, a ako ne - slijedi otkaz. Imao sam razumijevanje od trenera i uprave; uklopio sam se brzo. I dalje sam u Ukrajini, samo sam promijenio klub, jer su mnogo bolji uslovi sada. ''
Za kraj razgovora sa Suadom Šehovićem – budućnost reprezentacije, Evropsko prvenstvo u Sloveniji iduće godine. Očekuje se oporavak Pekovića, Vučevića, Dragićevića...Uz ovu sjajnu postavu iz kvalifikacija, od Crne Gore se očekuju dobri rezultati. Suad ipak neće da ide daleko u prognozama.
''Sačekao bih izvlačenje grupe pa onda to komentarisao; mnogo su bitna ukrštanja. Siguran sam da prolazimo prvi krug. Onda je sve moguće u nastavku, ali je i važno da nas sreća posluži. Od nas se dosta očekuje i mi to moramo opravdati'', kaže Suad Šehović, jdan od junaka crnogorskog pobjedonosnog pohoda kroz kvalifikacije.
Bojan ŠUKOVIĆ
