Bojana Popović sve što je radila na terenu bilo je i jednostavno i lijepo za oko. Igračice su je pratile i bile zahvalne za svaki korak naprijed u karijerama. I bila je klasa. Drugačija, nažalost, nikad krunisana od strane rukometnog svijeta!
Ali ne žali zbog toga, imala je više razloga za sreću, pokazala je koliku u Londonu na Olimpijskim igrama kada je sa ,,lavicama“ osvojila srebrnu medalju. Upravo je u finalu sa Norveškom odigrala posljednji meč u karijeri. U međuvremenu ostvarila se kao majka, dva puta, a ostala usko vezana uz rukomet - prvo kao sportski direktor, zatim kao pomoćni trener, a od novembra i zvanično šef stručnog štaba Budućnosti. U novoj ulozi debitovaće u subotu u Podgorici - u meču Lige šampiona protiv Borusije iz Dortmunda.
Druga dimenzija
- Sada je sve drugačije. Istina je da sam bila u materiji, ali u ovoj poziciji nikad nijesam. Druga je dimenzija jer sada donosim konačne odluke - od najsitnijih do najkrupnijih. Krenula sam sa ekipom prije dvije sedmice i uživam u novoj, znatno težoj ulozi. Odgovornost je svakako nenormalno veća, u odnosu na period kada sam bila igrač. Jednostavnije je, ipak, bilo sa loptom u rukama, mogla sam mnoge stvari da realizujem. Sada, pored terena dajem instrukcije i zadatke, pokušavam na jednostavniji način da prenesem znanje, doprem do djevojaka, kako bi me što bolje razumjele. Nadam se da ćemo uspjeti, uz prave savjete, mnoge zamisli realizujemo na terenu. Svjesna sam, naravno, da je slaganje puzli komplikovanije i da sama utakmica donosi nepredvidljive stvari. Ali i to je nešto na čemu treba da radimo i vjerujem da ćemo kroz razne faze stasavati, kao ekipa i ja kao trener - kazala je Popović.
Straha nema, za tremu ni kao igrač nije znala, a možda je adrenalin malo veći.
- Pozitivno sam uzbuđena, a da nema toga onda ne bi nešto valjalo. Naravno, odgovornost je mnogo veća, brinem o svemu, od treninga, zdravlja igračica...
Tek sada je u rukometu bukvalno 24 sata. Ne želi da je sitnice sapletu. Detalji su jako važni, prije svega pristup jer Budućnost u ovoj sezoni, naročito nakon povrede Andree Lekić i Tatjane Brnović (u sastavu za Borusiju neće biti ruske reprezentativke Valerije Maslove), moraće da se usresredi na mlađi kadar.
- Mnogo je više obaveza, pogotovo što skoro cijeli posao radim sama. Ali povratna energija mi daje snagu da vjerujem i više radim. Konkretno smo u ovom periodu fokusirani na ispravljanje grašaka. A to radimo tako što se bodrimo i čekamo sljedeću situaciju da ih ispravimo, naravno uz instrukciju. Smatram da je konkretan savjet najbolji savjet, sa što manje kritika, jer nemamo prostora za to. Bude situacija gdje eksplodiram, iznerviram se u momentu, ali znaju me djevojke od ranije tako da prihvataju i to na najbolji način. Poneka pretjerana reakcija ne sputava ih u radu, a sa mlađim djevojkama ne smije biti opuštanja. I one su ušle u profi vode, bačene su u vatru, a ,,ko preživi pričaće“.
Fokus na mladost
Prvi rival ,,plavih“ u nastavku Lige šampiona tražiće šansu u Podgorici. Borusija je uigranija, sa mnogo više utakmica - konkretno četiri od kada je završeno prvenstvo Evrope.
- Pokušala sam da ih ne opterećujem, a da se više sobom bavimo. Radili smo na uklapanju tima, prije svega mladih, koje će da popunjavaju napadački i odbrambeni prostor. Važno je da osjete koliko su bitne i da su dio tima. Borusija? Znamo ovaj tim iz prvog meča koji je jači za holandsku reprezentativku na desnom beku. Trenutno je Borusija u mnogo boljoj trkačkoj formi. Njihov glavni zadatak i u prvom meču bio je da trče što više i u tom nekom procentu imali su 28 ili 29 povučenih tranzicija, što je glavni ključ uspjeha. Naš zadatak je da ih svedemo na što manji broj lakih golova na čemu smo radili. Biće nekih odbrambenih promjena zbog formacije u kojoj smo. Mlađe igračice će morati da popune minute, pa ćemo da vidimo koliko ćemo održati nivo koji želimo. A ono što vjerujem je da će mlađe kroz Ligu šampiona postati bolje igračice.
Što je cilj?
- Dugoročne ciljeve ne možemo da postavljamo, čak je i januar dug u nekim trenutnim planovima. Prvi cilj je da do utakmice sa Borusijom budemo zdravi i u petak na testu negativni. Tako jedino možemo da razmišljamo - od vikenda do vikenda i da sklapamo stvari na osnovu onoga što imamo ispred sebe. Jer samo zajedno, u istom sistemu, možemo da dižemo formu do marta. Zato nemamo specijalne ciljeve, jer nemamo prostora, želimo dobro da treniramo, u kontinuitetu, i da svaku utakmicu dočekamo srećni, zdravi, raspoloženi i da rastemo kao tim. Mislim da je u ovoj situaciji najrealnije da mislimo na utakmicu koja dolazi.
Korona je desetkovala ,,plave“ već na početku priprema, dugo se nekompletna Budućnost u Ligi šampiona mučila. Manje je bilo ljepote u igri, ali karakterom Budućnost je preskočila mnoge prepreke. Nažalost, tek što je ekipa zajedno krenula povrijedila se Brnović, a onda na Evropskom prvenstvu i Lekić.
- Voljela bih da ovaj težak period izguramo na najbolji način - do kraja, a to je bez povreda. Korona je dosta toga upropastila, ali ne možemo ništa da promijenimo. Možemo da se nerviramo i gubimo snagu ili da probamo da budemo pozitivni i vjerujemo da će iz dana u dan biti bolje. Najvažnije da ne posustajemo, a možda je krajnje vrijeme da prestanemo da pričamo o tome i da se posvetimo onome što je ispred nas. Jer sve ovo dugo traje, psihički je teško, neizvjesno, ali život mora da ide dalje. Naravno, podrazumijeva se da samo uz disciplinu i poštovanje mjera možemo dalje da guramo.
Bojana je u decembru debitovala u ulozi pomoćnika selektora Kim Rasmusena. Djevojke i danski stručnjak isticali su njenu važnu ulogu na šampionatu Evrope.
- Duži niz godina bila sam u ulozi spone, što je bio zadatak na Evropskom prvenstvu. Dala sam nešto što sam mogla da dam za reprezentaciju, a radila ono što znam i što mi je posao. Ne volim da pričam o sebi, ali lijepo je čuti da neko nešto primjećuje i da to istakne.
Bojana zvanično još nije kompletirala stručni štab. Njena želja je da Milena Raičević bude desna ruka. Kapitenka ,,plavih“ ovu sezonu je propustila iz lijepog razloga.
- Milena je na svakom treningu, lično bih voljela da imam od nje pomoć i da je na klupi. I ona je izrazila želju da bude sa nama u periodu dok može.
Teško je predvidjeti stvari
Može li neko da pomjeri Đer sa prijestola?
- Igrali smo sa njima, osjetili ih i vidjeli puno slabih tačaka. Međutim, i na pet, šest povreda, Đer može da izvuče još toliko igrača koji bi u svakoj drugoj ekipi bili u prvoj postavi. U suštini, drže kontinuitet što god da im se dešava. Imaju mnogo igrača, zato su ispred svih. Kupuju ono što treba i ne treba, godinama to rade, zato na svakoj poziciji imaju po tri kvalitetna igrača. Ali dugo je do maja, ne može niko ništa da kombinuje ili predvidi. Ne bih ništa komentarisala, a da su najjači tim sa imenima, odnosno sa profilima igrača zvijezda - nema dileme. Mislim da je CSKA igrao odlično, zanimljiva ekipa, tu je i Rostov, a možda se i Bukurešt trgne.
Dočekale šansu
Itanu Grbić i Katarinu Džaferović čeka veća odgovornost od subote. Itana će sa srednjeg beka dobiti veću minutažu, a na desnom beku mlada Katarina imaće šansu da pokaže zbog čega je budućnost i Budućnosti i reprezentacije.
- Čekale su šansu i dočekale je. Ako je igrač spreman za izazov - nema prepreka. Itana je do prije šest mjeseci igrala lijevo krilo, zato je važno prema njoj pokazati strpljenje i konkretnost na poseban način. Kaća će biti u prvoj postavi. Secifična je i od nje se može maksimum izvući, iako u nogama nema ukupno 10 utakmica u Ligi šampiona. I ovaj detalj je bitan. Kaća i sve mlade treba da uživaju i rastu bez tenzija.
Uvijek isti problem - manjak utakmica
- Fale nam prijateljske utakmice i Regionalna liga. Broj je sveden na minimum, a nemamo sparing treninge. Vidjećemo koliko će to što samo treniramo biti dovoljno za Ligu šampiona. Budućnost se nikad nije predavala. Nastavićemo od subote da se borimo, a za koliko će to da bude dovoljno - vidjećemo.
